Marketing
"Crunch-show" na RAFu prošao izvrsno!!!
Morao sam vidjeti kako je biti samostalni umjetnik. Našao sam jednu kutiju, napisao na nju “umjetnik” i sjeo unutra. Vidio sam da su ljudi sretni jer su se svi smijali gledajući me tako. Nastavio sam zaključak dalje i rodio ovo: umjetnik čini ljude sretnima. Dobro je, ali ne mogu reći da ništa ne boli - pun sam modrica i raznih natučenosti. Ali nije važno – sve za viši cilj predstavljanja moje muzike, ne.
Poslije nastupa mi je jedan čovjek u neobaveznom čavrljanju rekao da umjetnost ne postoji. Odgovorio sam mu da je to moguće. A drugi mi je pak čovjek poklonio unikatnu kožnu masku, izrazio pohvale “crunch-showu” pronašavši mnoštvo elemenata koje sam utkao unutra. Možda je malo i pretjerao, ali zbog toga mi bude iznimno drago; oprostite mi na toj taštoj crti. S njim sam se složio da umjetnost svaki dan stvara i rastvara stvarnost.
Nadam se da ste se zabavili vrlo; grimasom ili posljedicom što ova groteska duhu pružiti može!
Bilo je posebno, drugarski, ulovio sam se da ne želim tekst izgovoriti do kraja, bilo je šansonjerski – pa nisam mogao na vas vedre ljude vrišati namršten – i to me inspiriralo na nove pristupe. Jedan je omotač čini mi se skinut.
A velika je novost da je učinjen i video zapis cijelog showa; hvala snimateljima (btw, obojica su sudjelovala u dva najbolja filma koja sam vidio na RAFu – onaj o bebi koju bračni par pojede na večeri s napljuganim popom i onaj drugi gdje nam jedan od poslovnih mladih izlaže svoje poglede na svijet; recimo to tako). Hvala svima iz organizacije kažem. I mojoj neumornoj Minimum što je izradila maske, isfotkala me potpuno i ostalo! A Zmayo je vrtio brejkse prije i poslije showa; to se isto mora spomenuti.
Dobio sam koju kunu za nastup i otišao drugi dan na Hrelić (zapravo Jakuševac) i za to si kupio hrđavi poni ekspres u potpuno voznom stanju. Sad sam sretan, sunce je granulo, moji kotači su vrući, bit će muzike a i diplomirat ću debelo prije roka pretskazujem!
Post je objavljen 27.03.2006. u 10:08 sati.