Marketing
Bilo kuda ovce svuda
Baš sam bio kod djeda, bilo je lijepo vrijeme, pa sam se htio malo prošetati! Odlučio sam ići kraj potoka, ima tamo jedan mali slatki puteljak. Djed se nalazi u podnožju Dilja, pa tamo ima dosta i izvora i potoka i svega zanimljivog! Išao sam tako tim poznatim putem, uživajući u okolišu, prirodi, svježem zraku... u svemu (osim u zvjezdama – bio je dan). Došao sam i do jednog brda, na kojem se tata prevrnuo s traktorom dok sam ja bio u prikolici, tu sam malo zastao i zamislio se! Bacio sam pogled na vrh tog brda, možda bolje reći brijega, jer nije to tako visoko, samo je nagib velik. Gledao sam kratko kako se biljke na vrhu ocrtavaju po čistom vedrom plavom nebu, kad odjednom.... srce mi se sledilo!
Zaglušujući topot, a nigdje se ništa ne vidi, okrećem se oko sebe, nigdje ništa nema, ponovno pogledam prema vrhu.... kad ono... imam što i vidjeti!
Stado s nebrojeno puno ovaca munjevitom brzinom juri prema meni. U tom trenutku sam se ukočio, nisam znao što bih napravio, nemam kamo pobjeći jer stado ide prema meni u velikoj širini (kao kad Indijanci napadaju), a ne mogu trčati ni ispred njih jer su prebrze za mene – zgazit će me! Gledam što ću, kad ugledam nekakvo sitno stablo koje raste na tom brijegu baš između mene i ovaca, ali ipak bliže meni. Počeo sam trčati tih par koraka i u zadnji tren sam se uspeo na njega. Ovce protrčale ispod mene. Na prvi pogled mi se učinilo da sve ovce trče u rikverc, unatrag, jer im se uopće nije vidjela glava. No, kad sam se okrenuo za njima, vidio sam da nema glave ni iza! To su bile ovce bez glave i bez repa i trčale su kao lude. Kad sam vidio da sam preživio, odlučio sam se probuditi. U budnom stanju sam prvo bio malo izbezumljen, ali nakon toga sam sjedio u krevetu i smijao se sam sebi!
Jer, budimo realni, tko još sanja takve stvari!
Pozdraw
Post je objavljen 27.03.2006. u 10:24 sati.