Baka je muku mučila kad me tribalo nahranit. Stavila bi mi cukra u jogurt samo da ga izin.
Ako neki kažu kako ne postoji rivalstvo među ljudskon mladunčadi onda stvarno lažedu. Sestra je uvik bila ljubomorna na mene jer bi mi baba, ka šta i priliči za ljubimicu, stavljala žlicu –dvi više u pjat. Kad bi se ona okrenila prema špakeru, ja bi priko stola tu žlicu-dvi podilila sa sestron ne bi li ju primirila.
Negdi u četvrti misec, baba me često vodila na Marjan brat šparoge.
Ispitivala bi me prije škole jesan li dobro naučila pismicu ili štivo. Učila me abak.
Mene i sestru bi liti okupala na Zvončac. Posli bi se penjale na dud, dok nas 'čele ne bi potirale. Kad san u pijesku na Zvončacu izgubila peraju, baba je izronila.
Svaka prava partizanka crkvi i seksu nije ostavljala puno mista u kući. Za seks je kaživala da su to šokovi. Odlazak u Crkvu je bija zabranjen, ali moglo se uteć koji put i dignit škandal. Mene to baš i nije puno pogađalo. Pa ja san ionako tila bit znanstvenica. Nešto bez uporišta u znanosti nije me tangiralo.
Ali, kad bi došlo lito, kad bi otišla u none, e onda se išlo u Crikvu. Naučila san ono najosnovnije. Bilo mi je lipo poć u Crikvu, jer bi bila u centru pažnje: „ kako si naresla. Ajme lipe male! Ista si mater? Kad ćete poć ča? Navrati...“
A onda bi lito skončalo u čas u mirisima mora, soli, platonskim ljubavima i zvukovlju cvrčaka. Vratila bi se u Split, mojoj babi. Ona bi me čvsto stisla uza svoj koščati, izborani obraz i nasmijala se. Rekla bi: „Triban ti gatat u karte.“ To joj je bila skuža za akužat novi škandal.
Post je objavljen 27.03.2006. u 10:02 sati.