Vjetar mi mrsi kosu i briše mi lice nježno poput lahora.
Tiho mi šapuće priču da daleko iz mora i planina postoji jedna dolina sreće.
Da tamo nema ni tuge ni bola samo ljubavi sreča.
A moja bol je velika vjetre čuj moj šapat.
Srce sam svoje njemu davala i poljubce tiho mu šaptala ime .
A sad vidim da ga gubim i ništa mi nisu vrijedile suze koje sam prolila za njega.
Shvatih da naše noći i snove poklanaj drugoj i njoj šapuće ljubav.
Vjetre čuj moj šapat molim te povedi i mene u dolinu sreće želim i ja da imam svoju
ljubav i da me netko čeka.
Post je objavljen 27.03.2006. u 09:57 sati.