Vikend je opet prebrzo prošao, no na sreću bijaše suh i sunčan. U subotu smo sjeli u auto i odvezli se u Pulu:

Krenuli na klizanje. Klizalište pronašli, ali se nismo klizali. Došli smo prije hokejaške utakmice malih hokejaša iz Zagreba (bar mi se čini). Čekajući slijedeći slobodni termin za klizanje, prošetali Verudelom:

Vrijeme je bilo sunčano i ugodno toplo. Sve puno ljudi. Dječica u kolicima, trčkarajući klinci, mlađahne mame, penzioneri... Kad smo se vratili, ustanovili da za klizanje treba uzeti neki papirić koji ti garantira upad na led. Naime, kapacitet klizališta je 60 ljudi. To nam nisu rekli kad smo se došli raspitivati za termine, niti da trebamo uzeti te papiriće. I tako smo lijepo popušili jer smo bili prekobrojni. Za slijedeći termin trebalo je čekati još sat vremena. Bili smo pomalo razočarani, no pokupili se u auto, popili vrući čaj iz termosice (taman je lijepo pasao, jer je nakon zalaska sunca zahladjelo) i vratili se kući...
U nedjelju putevima (ne AVNOJ-a) našeg vjenčanja. Odvezli curke u Buje i Momjan. Pokazali gdje smo stanovali i gdje je održana svadbena svečanost. Nažalost, bilo je pomalo mutljikavo vrijeme, pa se nije pretjerano dobro vidjelo. Ovo je konoba gdje smo slavili:

Ovo je pogled na Grožnjan:

a ovo na Savudrijsku valu:

Morat ćemo ponovno doći nakon dobre bure, da se bolje vidi. Potočnicama je bilo zanimljivo u granicama pristojnosti, malo su mamile domaće momjanske mačke a dragi i ja komentirali kako je šteta što je konoba zatvorena. Mislim da niti preko ljeta ne radi. Šteta, jer je pozicija fantastična. E, da je biti bogat pa kupiti ovo!
Na povratku smo još svratili do muževog radnog mjesta. Napravila dobro djelo, uputila par turista prema Umagu i Momjanu, aha! I bila sretna zbog divne obitelji i lijepog vikenda.
Post je objavljen 27.03.2006. u 09:02 sati.