Došao iz Imotskog u Zagreb da snimi album, odustao od faksa zbog glazbe, radio da zaradi za troškove snimanja. Zvuči kao hrvatska verzija «Get rich or die tryin`» škole, ali mladi Ante ne repa o sisama, guzicama i kromiranim felgama već o rodom Imotskom, sponzorušama, drogi, invalidima, ratu, korupciji i crkvi. Znači kao mlađi brat nikad prežaljenog El Bahatteeja, kažeš cijenjeni čitatelju?
Jest, zaista kao Bahatijev mlađi brat po lirici i tematici i kao glasovni klon Generala Woo-a sa beatovima proizašlim iz Kooladeove i Shotove kuhinje. Samo o tim temama kojima se Ante ponosnog godišta 1986. bavi je sve već rečeno prije. A i riječ-dvije bi se imenu mogla uputiti. Iskreno, zvuči kao loš vic, provokacija/zajebancija mada je lako pamtljivo i previše konotacija ima u njemu no jedno je sigurno: reakciju izaziva bez obzira na predznak.
Sad kada je sve negativno rečeno idemo na meso, to jest, pjesme. Naslovna U ime oca i novca sa semplom od Ere i Ameno i verbalno rešeta kler zbog propusta i morale erozije u redovima «svetih ljudi». Shot iz Elemental mu gostuje na refrenu u stvari Što se to događa? sa najjačim stihovima u svih 46 minuta i dvanaest sekundi ovog optičkog diska :
...dok jedni se bogate / drugi ne puštaju lopate /
malo po malo grobove si kopate /
posao dobivaju ljudi čudnih odlika
/ a ti kopaš i plačeš u zemlji čudnog oblika
Sve je čovjek lijepo rekao i lijepo dijagnosticirao probleme socijalne tematike, a da poslije kiše dolazi sunce potvrđuje Ante u klupskim himnama Brzi i žestoki i Prebrzi i prežestoki gdje mu gostuje Cronite, reper iz Njemačke. Ipak se ovdje spominju bijesni auti i kromirane felge.
Sve u svemu jako dobar debi album sa intro-om iz Prosjaka i sinova, a bolje biti rodijak nego prosjak i Ante to zna.
Post je objavljen 27.03.2006. u 01:17 sati.