Ubacismo u mikrovalnu pećnicu
posljednje ostatke pothlađena mesa
prije nego što okrenusmo prekidač
zaboravivši iskreno
pogledati u oči.
Skriveni iza pougljenih tijela
bojimo se priznati da bismo
vrlo brzo mogli povratiti
današnji doručak.
Glumimo da nas zračenja
na zamaraju previše
dok plačemo samoći
nad vlastitom sudbinom.
Eksplodirali smo kao vatromet
na paradi jednog doba gdje
pogled u oči graniči sa sankcijama
nametnutim smrtnim,
pougljenim tijelima.
Što ne vidimo
to nas ni ne boli
dok slijepi koračamo
gomilom tjelesa
skrivenih snova.
Ponos je
u erekciji.
Post je objavljen 26.03.2006. u 23:14 sati.