* * *
Stojim pred ogledalom i oblačim novu, svilenu spavaćicu. Njena sedefasta bjelina čini da moja koža blista. Gledam svoj odraz i smiješim se. Sviđa mi se moja kosa, moje lice, moje tijelo. Lijepa sam večeras. Elegantno prolazim rukom kroz kosu i za tren zablista lak na dugačkim noktima. Pogledam ih zadovoljno i smijem se prisjetivši se tračeva koje mi je manikerka danas ispričala, a zatim na prstima odem do dječje sobe.
Spavaju. Na krevetu je još knjiga iz koje im je čitao priču. Milujem im obraze već zarumenjele od sna, pokrivam otkrivene ručice i tiho izlazim iz sobe. Čujem zatvaranje tuša u našoj kupaonici.
Gasim svjetla u hodniku i ulazim u spavaću sobu. Vidim da je upalio nekoliko svijeća i smiješim se. Na krevetu je posteljina od najfinije tkanog pamuka i svile...
Ulazi u sobu. Kosa mu, još vlažna sjaji, pod svjetlom svijeća. Kaže mi da sam prekrasna i dira mi kosu. Točno zna gdje da me ljubi i kako da me dira. Govori prave stvari. Uzbudljivo je kao prvi put, a opet, osjećam da voli svaki djelić mene...
Nakon svega, moja glava je na njegovom ramenu. Pričamo o današnjoj promociji na kojoj sam predstavila svoju drugu knjigu "Hrvatska gramatika: Morfologija". Kaže mi da je ponosan na mene. Prepričava mi razgovore koje je načuo dok sam izlagala. Skriva sve negativne, a naglašava sve pozitivne kritike...
* * *
Dugo sam razmišljala da li da objavim ovaj post jer spoznaja da netko zna moje intimne snove čini da se osjećam ranjivo.Ali evo...
Dopuštam sebi ponekad da zamislim i poželim taj paralelni svijet.
Sutra ću opet biti stara, realna ja...
A svemu je malo kriv i Đole: