Iskrcavanje kod Kum Kalea
Za iskrcavanje kod Kum Kalea određena je francuska 2. kolonijalna brigada uz potporu jednog francuskog BB, 3 CA, 7 DD i 6 prijevoznih brodova. Temeljna zadaća desanta bila je zauzimanje utvrde Kum Kalea, a nakon toga Orhanije i Jeni Šehera. Padom tih turskih utvrda bilo bi onemogućeno djelovanje turskog topništva po postrojbama desanta koje su se iskrcavale na europskoj obali. Mjesto iskrcavanja desanta bilo je djelomično porušeno pristanište kod Kum Kalea koje je bilo skoro idealno. Iako je prema Planu iskrcavanje na tlo azijske obale kod Kum Kalea trebalo početi istodobno kada i na europsku obalu, ono je zakasnilo punih četiri sata. Francuski vojnici mučili su se s vrlo jakom morskom strujom koju su njihovi desantni čamci jedva svladavali. Međutim, francuski kolonijalni vojnici (Senegalci) uspjeli su pored svih teškoća zauzeti utvrdu Kum Kale uz vrlo male ljudske gubitke, a za to je najzaslužnije brodsko topništvo. U žestokoj, ubitačnoj i stalnoj topničkoj potpori najviše se istaknula posada francuske krstarice Askolda. Međutim, kako je desant zakasnio puna četiri sata, turska 3. pješačka divizija imala je dovoljno vremena da dovuče pojačanja i pričuvu, pa su kasnije francuski vojnici imali problema u uličnim bitkama s turskim vojnicima koji su se grčevito borili za svaku kuću u Kum Kaleu. Kako je iskrcavanje francuskih vojnika na azijskom dijelu obale postiglo svoju namjenu (vezanje dvije turske divizije) oni su kasnije prebačeni kao pojačanja na obalu 'V' gdje su britanski vojnici vodili najteže bitke.
Lažna djelovanja kod Bulaira
Snažnim djelovanjem brodskog topništva i iskrcavanjem 1200 mornara na potpuno nebranjenu obalu kod Bulaira Saveznici su potpuno prevarili zapovjednika turske 5. armije te ga naveli na pogrešan zaključak o stvarnom mjestu iskrcavanja. Kod Bulaira su ostale dvije snažne turske divizije koje ček niti nakon otkrivanja stvarnog mjesta iskrcavanja više nisu stigle bilo što značajnije poduzeti. Tako je lažno iskrcavanje kod Bulaira bilo i najuspješnije od svih poduzetih obmanjujućih iskrcavanja. Jutrom 26. travnja rasplamsale su se najteže bitke, gubitci i na jednoj i na drugoj strani bili su veliki, a vojnici nisu spavali punih 34 sata, pa se na njima već osjećao borbeni umor. Britanski vojnici na plažama 'V' i 'W' postigli su minimalne uspjehe (prodrli su na kopnu svega 1500 metara i tu su morali stati i utvrditi se. Turskim vojnicima počela su stizati svježa pojačanja na Adži Babu i jasno je bilo da se i jedna i druga strana pripremaju za odlučujuću akciju.
Zaključak o djelovanjima Saveznika
Vojnički gledano plan Saveznika o iskrcavanju na Galipolje bio je pogrešan poradi toga jer je tu i obrana turskih postrojbi bila najjača i najorganiziranija. Iskrcani vojnici su naletjeli na snažne utvrde Teke Burnu, Ertogrul i Sedilbahr, a s leđa su ih tukle utvrde na azijskoj obali Kum Kale i Orhanije. Sa sjevera turske postrojbe dobivale su stalna i svježa pojačanja, pa se lako zaključi da je ovo vrlo težak smjer za iskrcavanje i da je zahtijevao velike žrtve, što se na kraju i dogodilo. Druga velika vojnička pogreška je ona iskrcavanjem ANZAC u Ari Burnu koji su trebali biti u ulozi pomoćnih snaga. Međutim, to je pak turskim postrojbama omogućilo da istim snagama, koje su još i bile dobro utvrđene, tuku i jedne i druge, glavne i pomoćne snage. Lažno iskrcavanje francuskih vojnika kod Kum Kalea s vojničkog gledišta je itekako opravdano jer su one tamo na sebe uspjele vezati dvije turske divizije (3. i 11. pješačku diviziju). Za lažno iskrcavanje kod Bulaira, bez obzira što su i tu vezane dvije turske divizije, vojnički gledano nije baš postignuto ono što se moglo. Naime, da su se tu u zaljevu Saros iskrcale nešto snažnije postrojbe, tu bi ostala vezana i turska 7. divizija, jer zapovjednik turske 5. armije već je bio gotovo uvjeren da je zaljev Saros kod Bulaira glavni cilj savezničkih postrojbi. Da se kojim slučajem desant iskrcao u zaljevu Suvla koji uopće nije bio branjen, a tu nije ni bilo turskog topništva, stvari bi se sigurno odvijale drugačije. Naime, lažnim iskrcavanjem francuskih vojnika kod Kum Kalea vezale bi se turska 3. i 11. divizija, lažnim iskrcavanjem kod Bulaira u zaljevu Saros vezale bi se turske 5. i 7. divizija, pa ako bi se ANZAC kao pomoćne snage iskrcao na Galipolju, na južnoj obali, on bi na sebe vezao tursku 9. diviziju. Dakle, glavne snage desanta imale bi protiv sebe samo tursku 19. diviziju koja se uz to još nalazila na oko 30-tak km kod Majdosa u pričuvi. Tada sigurno turske postrojbe 19. divizije ne bi stigle na vrijeme suprotstaviti se desantu, pa je desant mogao izbiti na glavni greben Sari Baira koji dominira cijelim područjem. Istina, za to bi bile i potrebite nešto jače snage, ali savezničke 42. britanska i 10. i 11. indijska koje su se nalazile u Egiptu spremne za ukrcavanje bile su gotovo idealne za tu provedbu.
Ukupni gubici savezničkih postrojbi bili su slijedeći: australske postrojbe ranjenih 19 441, mrtvih 8709; novozelandske postrojbe ranjenih 4852, mrtvih 2701; britanske postrojbe ranjenih 52 230, mrtvih 21 255; francuske postrojbe ranjenih oko 17 000, mrtvih oko 10 000; indijske postrojbe ranjenih 3421, mrtvih 1358 i Newfoundland ranjenih 93, mrtvih 49 vojnika.
Zaključak o djelovanju Turaka
S vojničkog aspekta turske postrojbe 5. armije tijekom 25. travnja svoje su zadaće uglavnom sprovele sukladno dobivenim zapovijedima. Dakle, zadržale su protivnika, a to im je i bila namjera. Toga prvoga dana djelovale su samo postrojbe iz sastava triju turskih divizija i to: na europskoj obali 9. i 19. divizija i na azijskoj obali samo 3. divizija. Na europskoj obali 5. i 7. divizija tijekom 25. travnja nisu djelovale, a na azijskoj obali nije djelovala 11. divizija. Tek kada je 25. travnja navečer primijećeno da se francuski vojnici ponovno vračaju na brodove kod Kum Kalea, te da su dijelovi turske 9. divizije pod snažnim pritiskom protivnika, da protivnik nezadrživo nadire prema Ari Burnu, a da je djelovanje u zaljevu Saros samo prikrivanje stvarnih namjera, generalu Sandersu postalo je kristalno jasno da se sve zapravo odigrava na južnom dijelu poluotoka Galipolje. On je tada odmah zapovjedio turskoj 11. diviziji da se žurno prebaci s azijske na europsku obalu, a istodobno je i uputio tursku 5. diviziju od Bulaira prema Sedilbahru, dok je tursku 7. diviziju poslao protiv ANZAC. Pristizanje prvih postrojbi 5. i 7. turske divizije najranije je moglo biti tek 26. travnja navečer, a 11. divizija mogla je stići tek 30. travnja. Prebacivanje turskih divizija poradi brzine učinjeno je morem, a general Sanders odmah je i zatražio od Enver-paše potrebita svježa pojačanja. Obrana je presložena i sada se ona organizirala na tri odsjeka: azijski (pukovnik Veber), južni (pukovnik Zonderstern) i ariburnski (pukovnik Esad-paša). Stožer 5. armije prebačen je u Bigali (između Majdosa i Ari Burnua), pa se može zaključiti da je tursko zapovjedništvo dobro odradilo sukladno nastaloj situaciji. Ukupni gubici turskih postrojbi iznosili su 164 617 ranjenih i 86 692 mrtvih vojnika.
Post je objavljen 26.03.2006. u 20:42 sati.