Iako je suncem startalo, moj se plavooki val razbio o drugu stijena, a na moju je došao jedan tsunami. Čula sam nešto što me je užasno povrijedilo i izbacilo iz kolotečine. Nedjelja bi trebala biti dan mira i odmora. No možda je doista problem što nisam stavila naušnice.
Netko meni vrlo blizak i drag poželio mi je nešto vrlo lijepo. Samo da budem sretna. A kako to u ovom momentu izgleda daleko. No vjerujem joj. Doista joj vjerujem. Vjerujem njenoj toploj riječi i dobrom srcu.
Valovi, oni lijepi, s krijestom i malo pjene razbijaju se na druge obale, a k meni dolaze oni koji izbace na mojem žalu smeće i nema odmora...Jer ne želim umrle alge na svojoj obali. Koju bocu. I čistim iz dana u dan. Zapravo živim iz dana u dan, no događaji, ljudi me uvijek iznova iznenađuju. Nikada nisam dovoljno spremna, dovoljno lijepa i dovoljno ja. Obična ona Loptica koju ljudi zavole kad me znaju duuugo vremena.
Moram priznati da ima vrlo dragih ljudi, prijateljica kojima je stalo, koje se vesele sa svakom mojom nadom, koje mi žele dobro i najbolje. A iz ogledala nasuprot računala gleda jedna sjetna žena. Možda je svima bio danas težak dan, možda ovo promjenjivo vrijeme naše živote čini neočekivanim.
Duboko, u dubini svog srca, tamo gdje nitko nikada nije zavirio, tako duboko da ni paučina ne može doprijeti postoji jedna velika ljubav, zapravo nikad realizirana jer i u današnjem svijetu postoje i Ponosi i predrasude.
Kraljica mi sprema haljinu, no Regina poput mnogih ne razumije da nekim ženama te haljine nisu suđene. Ne da bih uopće obukla jednu. Nekim ženama nije suđeno da budu voljene na način da bi u bilo kojoj haljini bile zapravo u onoj pravoj.
Tko o proljeću, ja o ljubavi. Iz oka je suza kanula. U vrtologu emocija, sreće, naušnica, lijepe nove majice i finog ručka, pomoći jednom mladiću, benzinske pumpe, danas Loptica je udarana sa svih strana. Jest da je nedjelja. Jest da je vrijeme nogometnih utakmica. Pa neki među vama, ne mislim blogerima, osjećaju potrebu udariti loptu punom snagom i okladiti se usput u kojem će to jarku završiti.
Volim nedjelje, no iskreno veselim se sutrašnjem danu, veselim se poslu, beskonačnom poslu u kojem zaboravim nepravde ovoga svijeta.
A to Plavo oko je bilo tako lijepo. No vidjeh ga tek iz daljine...Sivi je nestao, a jedne tople oči koje su me gledale iza naočala od kornjačevine su jednom rekle nešto preko čega ne mogu prijeći. Mislim dam...
Complicated Ball
Post je objavljen 26.03.2006. u 20:22 sati.