˝Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati,na primjer :˝Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini.˝
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
* * * * *
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
U noćima ,kao ova,držao sam je u svom naručju,
ljubio sam je ,koliko puta,pod beskrajnim nebom.
* * * * *
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove
Slušati beskrajnu noć,bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu,kao rosa na livadu.˝
Pablo Neruda
...ako kažem da sam krenula bez primisli o romasi,slagat ću Vam,kao Julijana,i nemojte me pitati zašto ću napisati da jesam...bez primisli...sjela u auto,iza nas oblaci prašine što paraju sparinu i gomila zelenih putokaza.Split 385 km,Split 156 km...sve bliži,i bliži..i evo ga kao na dlanu,kad izađem iz mračnog tunela,Suncem okupan.
Split
I opet ću slagati.Dok kupujem kartu za trajekt,u sebi,koljenima koja klecaju i drhtavim rukama,slagati ću ...prijatelj...ništa više.Naslonjena na bijelu ogradu tražit ću oprost u zapjenjenim valima,zazvati Posejdona neka mi je mirno more i kao pramen kose što pleše sa vjetrom,sniti ću...
Doček na molu,osmijeh što otkucava podne,galeb,zelene i duboke,slagat ću im...prijatelju moj...ovlaš dodirnem njegove ruke (..o!,da me zagrle oko struka..),i čuda-ne hvatam korak,već kao jedno lebdimo ka kamenim skalama.
Strah me noći....tu,leži kraj mene,kao u dva svijeta,nečujno opijena,slagati ću...slučajnost...taj poljubac kroz maglu snova...nisam znala...čije usne spavaju kraj mojih.Srce,tiše...protutnjat ćeš kroz zidove sna,otvorit će se usnule oči...ako me ne vole...što ako me ne vole..?
A voljele su...
Zagrlio bi moj strah,kao što behar grli krošnju trešnje,našao istinu tamo,ispod kose,na vreloj koži,ispisanu uzdahom i žudnjom...Kao perom risao ruže usnama... Nosio rime u dahu,svaki stih za cjelov jedan,a cvrčak bi utihnuo...
U zoru...
...slagat ću Vam...
Post je objavljen 26.03.2006. u 20:10 sati.