Marketing
park
Šetao sam jučer parkom(pozdrav sirenici). Snijeg se već davno otopio, i sunce je tiho i samozatajno prodiralo kroz ogoljene grane velikog drveća. Buka automobila daleko je ostala iza mene. Pokoji cvrkut ptica i zvuk hladnog zraka ispunjavao je prostore u kojima prebiva mir. Misli koje su do tada skakale s teme na temu, kao da su osjetile da su na divnom mjestu. Prestale su tražiti nove teme za razmišljanje i zastale su. Zastale su moje misli, moj pogled, moj dah. Na samo tren koji je postao vječnost, postao sam svjestan ljepote koja me okružuje. Duboko uzdahnuvši, neočekivano mi se pojavio osmijeh na licu. Pa zar je ovo sve napravljeno za mene? Zar me netko toliko voli da mi pokloni sve ovo da mogu uživati i tome.
Post je objavljen 26.03.2006. u 13:35 sati.