....jer ne želim ovisiti o dobroj volji - čitaj:ucjenjivanju!- pojedinaca u mojoj okolini.
Kako sam se odavno, i priznajem vrlo teško, naučila da ni jedan posao nije sramotno raditi, ako ga radiš pošteno i ako te normalno plate, to sam se odlučila dati oglas u naše Burze, Butige, Plave, Mali večernji,...
"Žena...bla-bla, radila bi to i to, tu i tu...broj mob-a..."
Par dana nitko nije primirisao mojemu oglasu, a onda je počelo.Izdvajam dvije sočne ponude.Elem, zvoni telefon:
-Jel' to za oglas?
-Dobar dan, izvolite, iz kojeg oglasnika?
-Pa za kuće,jel', prodaja, ja b' kupio...
-A ne, gospodine, zabunili ste se, ja sam tražila posao...(e, greška!!)
-Aha, ono za apartmane, jel'?
-Da,pa...
(ne da mi do riječi)
-A kol'ko tražiš? (ma,super, mislim si!)
-A što bi vama trebalo? (već vidim da nema ništa od toga!)
-Znaš, ja sam ti iz Zaaaagreba, imam novaca (bitno i primamljujuće!) kupio neke apartmane po Malinskoj, Portu, po krku, pa bi ja da mi to ne'ko, jel', održava...
-Znate, satnica je tolika, ne smijem je rušiti jer je to dogovor među ženama (bla-bla), a ako je na duže vrijeme, možemo se dogovoriti i za fiksni iznos...
-Ti nisi normalna, u Zaaagrebu za to uzimaju duplo manje...
-...a u Baškoj, Bolu i Pučišću i duplo više! ( sad mi već polako kipi, seljačina jedna!)
-A ne, ne, to mi je previše, puno je to paaara...
-Dobro, gospodine, hvala što ste se javili probajte negdje drugdje!-namjeravam prekinuti razgovor, kad evo ti njega, promijenjenog tona:
-A znaš ti, jel', imaš jako ugodan glaaas, mogli bi se mi ipak naaać', pa dogovorit, jel', al' bez muuuža, im'o sam problema zadnji puut..dolazim u Malinsku pa da se naaađemo...- umilno će on.
-Dobro, dobro, kad dođete u Malinsku, a vi se javite, pa ćemo vidjeti...-sad već pričam gluposti i znam kako se nikad više neću javiti na taj broj.
Prošlo je par sati, već sam i zaboravila na još jedan neuspjeh, kad stiže SMS.Broj nepoznat, ali već sumnjam, otvaram poruku i ne vjerujem svojim očima:
"Gospođo, ti imaš jako izazovan glas, ajde da se nađemo u hotelu, bit će nam dobro, a ti bi imala satnicu koju tražiš.Ja sam diskretan, tvoj muž ništa neće znat, a ni moja žena."
I šta sad.Najprije mi je proletilo kroz glavu, ne daj bože da On, još uvijek suprug, vidi ovu poruku, ne bi ga Bog uvjerio da to nije jedan od mojih imaginarnih lovera, još bi bilo sranja.Onda me uhvatio takav bijes, jad i nemoć, sram, muka od života koji te ovako ispizdi i kad se najmanje nadaš,onda nevjerica da postoje takvi kreteni...
Čovječe, pa njemu uopće nije bitno to da li ja imam ruke - nemam ruke, da li imam noge ili mi fali koja, da li sam krezuba ili ne, imam li ili nemam kila, jesam li bolesna - NIŠTA idiota ne zanima, glavno da je on iz Zaagreba, da ima paara i da je diskretan.Pa, jebemti, gdje ja to živim???
Onda idem prčkat po oglasima da vidim da nije netko krivo štampao oglas, zna se desit da ubace poneki u krivu rubriku, ali nije, sve na mjestu, uredno, onako kako sam diktirala i pisala.
Ništa.Pokušavam zaboraviti.Ali, nema, mob opet zvoni, kreten se opet javlja:
-Jesil' pročitala poruku?
(na rubu živaca, smirujući drhtavi glas ) -Ne interesiraju me vaše ponude, odjebite od mene!!!- Puf!
Nakon toga slijedi niz poziva, cca po tridesetak u sat vremena.Mob ne mogu isključiti radi mame i djece,stavim ga samo na vibru, a on uporan! Na kraju mi puca film, sročim poruku u kojoj je otprilike stajalo to da prestane maltretirati, da sam htjela posao a ne poznanstvo sa lovatorima iz Zagreba i da ne želim više trošiti ni lipe na bilo kakvu komunikaciju.
Ma, da, možeš mislit, taman mu je dobro došlo, bolesničina bolesna! Pozivi se nisu smanjili, ma dapače, bio je još uporniji, trajalo je to danima, noću i danju, naučila sam se već na to i nisam reagirala.Nakon što mi je poslao još jednu poruku sličnu prijašnjoj, nazvala sam ga i rekla da konačno otkači jer iz ovih stopa idem u Policiju, u dopisništvo Novog lista i da dajem broj i tužbu. Seljačina se vjerovatno ipak trgnula, nije više nikad nazvao.
ponuda br.2:
Vrijeme događaja - u pauzi između nešto poziva prethodnog manijaka.
-Dobar dan, ja se javljam za oglas...
..već mi je pun kufer:-Da, a što bi vam trebalo?
-Pa, znate, ja sam u Puli, na Verudeli, samac, imam veliku kuću, a nema mi tko održavati...- vidim po glasu da je sigurno samac kako god okreneš jer mu i onako nisu svi doma...
-Drage volje, ali malo mi je van ruke putovati s Krka u pulu svaki dan, nije mi baš usput!-sad sam već bezobrazna i nestrpljiva.
-Ma nije novac u pitanju, imam ga ja puno ( ma vidi vraga, nigdje love, sad je odjednom svi imaju!), nego...(sad mu glas već drhti i postaje šaputav...!)
-A, daj, odjebi bolesničino!- kulturno ga skinem i slušam ubrzano bilo u grlu.
nakon par minuta zvoni mob, javljam se - tuka! - a on će:
-Znam da te nisam uzalud zvao, nisam slučajno okrenuo tvoj broj, stvarno mi trebaš...- u momentu sam ga mogla zamisliti, jadnička bez trunke samopouzdanja, vjerovatno s problematičnom kožom i izgriženim noktima, neuglednog, život ga sigurno ne mazi, čak mi ga je bilo žao u jednom trenu, ali bijes je bio jači od mene, nisam ga mogla nadići.
-Slušaj, ostavi me na miru, odjebi i ne zovi više ovaj broj, jer ću te prijaviti Policiji...bla-bla...
Ovaj je puno prije reagirao i nije se više javljao.Bogu hvala.
Pa si mislim: hoćeš radit, preskočiš sav sram i poniženje koje to donosi sa sobom (nemojte me krivo shvatiti, preskočila sam i to!), ideš pošteno, a dočeka te ovako nešto. I tako, pojadam se majci svojoj jedinoj, ispričam to u šaljivom tonu, a žena umire od smijeha.Inače je umirovljenica od 65 godina koja isto ima (ma zamisli) financijskih problema u smislu "nikad dosta", pa je i ona dala nedavno sličan oglas i doživjela skoro pa iste stvari.
Hej, šta je ovo? U kojem vremenu ja to živim? u normalnim firmama me neće jer sam "prestara" (prešla sam čarobnu granicu od 35!), a ovi drugi bi za malu lovu ušićarili i to na neviđeno po principu "daj šta daš!".
Hmm...ide sezona, vrijeme je da se nešto zaradi.Mislim da ću opet dati oglas u novine.Ali u drugu rubriku...;)))
pusa svima, ugodan Vam ovaj dan, volite se, grlite se...!!!
Post je objavljen 26.03.2006. u 12:10 sati.