Ah vidim da moram i ja naposlijetku pristati na coming out, dobro su me pritisli i da smanjim napetost primoran sam otkrit nesto za sto sam mislio da ce ostati tajna formula trajno zakljucana u sefu kao ona ljutog pekmeza u sinocnjoj epizodi ubojstava u midsomeru. radi se naravno o flameu za koji me visekratno moralizatorski, citaj seratorski, optuzio stevan nemanja, poznatiji kao onaj koji ima 99 imena. za neupucene rijec je o kazu stetnoj i degeneracijskoj pojavi na forumima, blogovima itd a o cemu se mozete informirati kod zrinke. orgijasticna nemanjina analiza mojih bijednih akcija razotkrila me u punini mojih teroristickih nastojanja, samo sto je i opet promasila centralni uvid. ovaj put medjutim to nije cak ni onaj slucaj kad se od drveca ne vidi suma, nego kad se od grancica ne vidi niti samo drvo. ali da se ne bih iscrpljivao u napucavanju s tim napornim tipom i zamarao citatelje, da se vratim na stvar. otkud flame u knjizevnog terorista. zasto je on jedno od glavnih sredstava borbe protiv hrvatske knjizevne antiutopije. nista neobicno, flame je jedna od najefikasnijih metoda izazivanja necije reakcije, sto je inace pri samom vrhu liste taktickih ciljeva knjizevnog terorizma. ne izgleda na prvi pogled kao casna metoda, ali sve dobiva opravdanje kad se konfrontira s onime protiv cega se upotrebljava. nesto kao, udri to djubre njegovim oruzjem. naime, ako vam stvar nije ocita, skrecem vam paznju na to da privid knjizevne scene pociva na istim principima kao i flejmanje. pogledajmo par primjera, a prateci zrinkinu tipologiju da ne kompliciramo stvar. i da, umalo da zaboravim, neki dijelovi donjeg teksta su copyrightirani, sto je podatak s kojim naprosto ne znam sto bih. zrine, ispostavi mi fakturu na mail. dakle, dame i gospodo, zrine feat. knjizevni terorist u duetu uloga flamea u stvaranju hrvatske knjizevne iluzije.
1. "Ljudi koji misle ovako kao ti su sigurno..."
(dodati kvalifikaciju po izboru: kucke, cetnici, pederi, masoni, nedojebani, NE ZNAJU STO JE LJUBAV, pavijani, "ja ih zalim", drzavni neprijatelji...)
Najsvjeziji primjer je jergovicev tekst o houellebecqu. po njemu su ljudi koji citaju francuza prikriveni islamofobi, antisemiti, ksenofobi itd. to jest ne znaju sto je ljubav, je li tako, i mi, miljenko jergovic, ih preziremo ali ih medjutim ne zalimo.
2. "Kako mozes tako generalizirati?"
(odgovor na stavku pod 1.; pocinje s defanzivom i mozebitnim obrazlaganjem zasto prozvani nije pavijan, drzavni neprijatelj ili peder, no na kraju se takodjer zavrsava u tvrdnji tipa: "Ljudi koji ovako generaliziraju su sigurno…" pa slijede kvalifikacije odozgo)
To je tipican postupak mikroorganizama i ostalih bicasa poput knjiskog moljca. malo mu taknes epidermu, on te zaspe argumentacijskim nizom i okonca u teskim optuzbama za zlocine protiv covjecanstva.
3. "Znam tko si i sad ce svi saznati!"
(varijanta u kojoj jedna suprotstavljena strana "izvlaci" pojedinosti o drugoj i prezentira ih virtualnoj raspravljackoj "javnosti", bilo u obliku nekako dobavljenih informacija iz stvarnoga zivota, analize nedosljednosti prethodnih postova, bilo u obliku totalnih izmisljotina)
Podsjetio bih na svojedobnu polemiku jergovic aralica. kad sam nekoliko postova nize ustvrdio da je jergovic prikriveni reakcionar i mracni konzervativac, nisam se nabacivao atraktivnim etiketama. razmisli, sjeti se, tko u koga u toj polemici upire prstom i denuncira ostatku nacije uz usklik, evo srbina. on je srbin, eeeeee. a od usklika do vrba...
4. Mirotvorne inicijative
(katkad ih potezu moderatori, katkad samoproglaseni cuvari javnog reda, mira i "damskog stila", a dolaze u nekoliko varijanti: Prekinite odmah ili cu vam zatvoriti raspravu!, Sad cu vam objasniti zasto ovo kako se svadjate nije u redu..., Tko nas, bre, zavadi?! Pa SVI SMO BRACA! Raspravljaci ignoriraju sve mirotvorne inicijative osim moderatorskih, koje pak proglasavaju "favoriziranjem druge strane" i na taj nacin otvaraju novu metastazu flejma.)
To je ona siva masa koja stoji sa strane, gleda knjizevnu makljazu i negdje za sebe ili sa istomisljenicima mrmlja boze koji su ovo kreteni. nema ih bas po javnosti ali sacinjavaju stabilan dio knjizevne publike koja pusi to sve, kupuje baretica i dovodi tog jadnicka na vrh top lista. zato jer nije konfliktni primitivac kao tamo neki edo popovic ili vedrana rudan, nego fini decko koji zna sto je kinderstube.
5. Huskanje
(dolazi u obliku mobbinga; jedna strana skupi pristalice koje se onda zajednickim snagama obrusavaju na "neprijatelja", te u obliku kokicara koji se izvrsno zabavljaju citanjem medjusobnog prepucavanja pa potpiruju vatru samo zato da bi boks-mec dulje trajao. Pritom odusevljeno promatraju i zderu kokice.)
Zadnji meni poznatiji primjer je haranga borivoja radakovica, miljenka jergovica i ede popovica protiv vedrane rudan u jutarnjem. kokicari, to smo bili svi mi ostali. mirna publika. ljubazni susjedi koji se nece buniti kad vas odvuku u konc logor. dzentlmeni koji su citavo vrijeme bili po strani i gledali kako trojica cipelare damu. degutantno.
6. "Ja sam iznad toga"
(povremeni uleti ljudi koji sami sebe dozivljavaju kao coolere ili zen-mudrace. Flejmerski razjarenoj gomili u uletu objasnjavaju zbog cega se oni ne svadjaju i ne sudjeluju u diskusiji, zasto im je rasprava glupa i zasto bi se svi trebali povesti za njihovim primjerom. U pravilu izazivaju nabijemte-sentiment)
Na ovom je blogu cesce spominjan primjer rade jarka i njegovog casopisa www.knjigomat.com, koji savrseno odgovara ovoj kategoriji. sad vam je valjda jasno i zasto je polovica komentatora uzvikivala, jarak, nabijemo te na kurac. evo uzvik cak ima neke metaforicke potencijale za erotsku poeziju.
Post je objavljen 25.03.2006. u 23:39 sati.