Sinoć gledam onaj glupi Cameronov Titanic, ne zato što mi se gleda nego zato jer na TVu nema ništa drugo, i razmišljam kako me trenutna situacija na ovom našem blogu podsjeća na taj brod. Ili kao što je old devilJack Nicholson na dodjeli Oscara te godine sarkastično rekao: ´cijelu večer imam neki tonući osjećaj´.
Jednom sam već rekla, nije mi namjera pljuvati u pijat iz koge jedem ali ne mogu ne razmišljati naglas, pa kom´se svidi kom´ne. Ako se nekome dade boriti protiv mojih razmišljanja nek izvoli, ja probala al´ ne mogu. Vlastite me misli ne šljive ni pet posto.
Iako se neko vrijeme činilo da blog dobija na popularnosti i pozitivnom imidžu, prvo kroz ´usmenu predaju´ pa kroz sve češće spominjanje u tiskanim medijima, do finalnog dolaska na male ekrane (a i enorman rast blogerske populacije svjedoči o istom), u zadnje vrijeme primjećujem jedan suprotan trend.
Blogu sa rastom korisnika raste ozloglašenost, dijelom zbog neupućenosti medija i onih koji njima drmaju (internet se ne može kontrolirati, alo!), dijelom i zbog namjernih/nenamjernih propusta administratora, a dijelom i zbog čiste statistike (ako raste broj korisnika bloga, raste i broj potencijalnih budaletina bloga).
Ali i po sve češćem mišljenju blogerskih veterana (velim, kolko primjećujem) našem blogu nažalost – opada i kvaliteta. Mnogi primjećuju neku nesigurnost na blogu, neke nepravilnosti, svađe, nesporazume, nestanke, napuštanje blogova i prelaske na druge servise i slično, a što opet ne bi ni isplivalo na površinu da se ne radi o kapitalcimabloga da se tako izrazim, kapitalcima kojima se sve češće pridružuju i drugi kapitalci i to ne bez razloga.
Meni je od svega navedenoga za konačan pad kvalitete bloga simptomatična jedna friška benigna ´pojava´ – pojava smajlića. Sad su mnogi zakolutali očima (i jebemese zato), ali nešto toliko benigno i kičasto kao što su smajlići samo su šlag na torti koja se odavno sprema. Smajlići su lizalica, loli-pop, guma-žvaka, ono žuti ljepljivo što visi iznad stola i privlači naivne muhe – Doooođiteeeee, dođite mušice moje tuste!!!
Sve je to logično, nemojte me krivo razumit ne cmizdrim ja sad ode za dobrim starim vremenima kad je blog ko fol bio neki ekskluzivni tajni klub (opet: jebemese zato, i ne – ovo nije post protiv smajlića!). Ionako je bilo samo pitanje vremena kada će se u ovoj općoj veleprodaji i blog takoreći prodati i kada će taj lov na profit (a o tome se ovdje radi) dovesti do srozavanja nekih ajmo reći standarda.
Ah, opet te moje misli! Neće da stanu i gotovo, baš su pejn in d es! O glavo luda prestani bućkati jesi čula, nemoj da ti ja dam – štapić u uho!
Ali vi kužite što hoću reći? Zadnja tehnička ´poboljšanja´ na ovom našem blogu samo su jedno obično podilaženje tinejdžerskoj populaciji koja bi trebala preplaviti ovaj naš blog i donijeti onima gorika extra zaradu. A kao žrtve extra zarade uvijek padaju najpošteniji i njihovi principi, ma šta ja govorim, pa samo pošteni i imaju principe.
Nedavno sam to pitala pa evo opet ponavljam: Pošto kvadrat bloga? Pošto bložja guza?
Smajlić-dva? Kapitalac-dva-tri-pet šest?
Kraj filma, brod tone, Mod i dalje pluta na nekoj daščurini smišljajući novi post:
MY BLOG WILL GO OOO-OOOON AND OOOOOOOOOOOOON!!! ALO IMA KOGA???
-Nema, samo mi pingvini.
Djed Mraz na rubu histerije: NA SJEVERNOM POLU NEMA PINGVINAAAA!!!
-Ok, Ok Djede, ohladi malo, to je samo pjesnička figura.
Titanic – koji nevjerojatno glup film. Ne mogu vjerovat da smo´undak´svi na njega pali.