Marketing
bilo ih je osmero
OPET JE PRVI ! Iskrene čestitke Stephaneu Lambielu na obrani naslova svjetskog prvaka !
Bilo ih je osmero. Osmero ... Osmero. . . Jednog jeka mjih pogleda pogodi u čelo, ravno u razmeđe života. A svjetlost ga pretvori u lutajuću pticu skrivena pjeva i pošalje na granu osljepljenu čudnovatom ljubavi stalnog prolaznika - neba. .
Dan mi je počeo šalicom hladnog jogurta i zvukom Elgarovog koncerta na žicamam Davidov violončela i s gudalom Jacqueline du Pré. Sam početak koncerta me podsjeća na Beethovenovu 5. Simfonju. Ta sudbina što im na vrata kuca povezuje ova dva različita djela.
Bilo ih je sedmero Sedmero. . . Drugog privuče osamljenost kudrave noći. Predugo razgovarajući s bojama mraka prokleo je živu vatru munje sam upavši u zalagaonicu nebeskih suprotnosti - zemlju. U novonastaloj grafici dana probudio se kao još neproklijali cvijet vlažnog zapomaganja.
A onda u 3. minuti prvoga stavka kada djelo doseže svoj vrhunac,a svaki atom drhti u auri ove velinčanstvene glazbe.
Bilo ih je šestero! Šestero . . . Trećeg ubiše riječi. Dolazile su na njegova usta poput izgladnjelih logoraša života – mrava besramno se spuštajući nih osjetljive zidove govora prema njemim dolinama sluha. Njegovo se lice pretvorilo u povrće; pa ga gledam kako ulazi u nečija prepuna usta, maše mi i maše nadajući se boljoj prilici.
Ukoliko ste gledali film “Hilary and Jackie” sigurno ste primjetili tu glazbu koja se kao tema provlači kroz cijeli film koji nam priča priču o čelisitici, omiljenoj učenici slavnoga Mstislava Rostropovicha. Umrla je, mlada u 47.- oj godini nakon duge I teške bolesti. . .
Bilo ih je petero ! Četvero Petog zaklopiše stranice neke bajke i zauvijek ostade drevni car koji je dugo živio i prelazio iz ruke u ruku.
Moji dragi roditelji su mi počeli planirati proljetne praznike. Kako da ne bi ! Još mi samo to treba ! Odvući me na selo i odvesti na rad u vinograd koji je njima palo na pamet zasaditi, samo su zaboravili da oboje imaju “full time job” a da Zagora bas i nije sat vremena od metropole. Ne dolazi u obzir. Tih par dana uzet cu si i proći do kraja kroz sva maturalna pitanja, a navečer si priuštiti izlazak iz ovog kaveza
Četvrtog zadesi sudbina gladi: tražeći ugljenastu hranu do smrti je lizao napuklo tijelo ulice, u kojem uživanju ga prekide sablast koja uvijek spaja nove ljubavi, automobilska riječ.
U srijedu sam prvi puta ove godine obukla traper jaknu a na nos natakla sunčane naočale. Dan prije, u vrtu kraj autobusne stanice vidjela sam jaglace i visibabe. Kaže mi mama da ih prodaju na Dolcu kraj rotkvica koje su sada najbolje za jesti.
Treći nestade u tamnijim stranama mojih misli tražeći uvijek najefektniji završetak pjesničkog ludila.
Primjetila sam da me u zadnje vrijeme uopće ne boli glava. Ne znam čemu to dugujem ali sam svakao zahvalna. Proljetno raspremanje ormara mi nije donje pretjerano veselje. Shvatila sam da sam prestala rasi. Uglavom bi nakon takvog pospremanja došla do zaključks da mi je pola stvari prekratko pa ajmo u shopping.
A dvojca ostadoše u utičnici za struju; ta svaki je od njih ionako želio biti vatrogasac. Sada me samo srdito pogledava dok mu stražnjica gori od veselja kada čitam njegove nasilne knjige
Prošli tjedan je bio 20. rođendan jednom dečku u kojeg sam bila slijepo zaljubljena 3 godine…i ne – on nije mamlaz. Dovoljo o tome govori činjenica da sam se ovog podatka sjetila maločas pogledavši koliko dana do proljetnih praznika.
Chantal
Bilo ih je . . . Bilo ih je . . . jedan . . . Ostade gusan kao što je oduvijek i bio. Mljacka već dugo u kutu najmanje prostorije moje otpale misli, Nažalost, hranii se sve manje . . . Mnome. . .
Danijel Detoni
Post je objavljen 25.03.2006. u 17:51 sati.