popodnevna pjesma
proljeće koje dolazi
ti koja ne dolaziš
ti koji odlaziš
na papiru
na noćnom ormariću
ja koja odlazim
i mirisi
u mojoj sobi
u mom autu
u mom svijetu
savršenstvo tvoje kože
tvoje noge
volim te
moje noge
tvoja kosa
tvoj smijeh i osmjeh
samo postojanje
postajanje
održavanje
“instant kafom dižem svoj operativni sistem”
volim te
jer si daleka i prekrasna
jer si moja i samo moja
volim te
pa i uvijek kad te dijelim
uvijek te dijelim
nikad nemamo vremena
ali jako je važno da znaš
ujutro
u onom divnom stanju između sna i buđenja
navečer
kad je dosadno na faksu
volim te
još više kad ne mislim na tebe
volim te
jer nikad nećeš biti moja
i dobro je tako
jer sumnjam
jer me strah što te volim
jer “kakvu sam tamu ženu ostavljao isukrsta
i kakva je mene ostavljala”
značiš mi više nego što ja to zapravo mogu
i nije istina
volim te
do boli u grlu
diši duboko
zadrži pokret
noćas između tebe i sebe
nalaziš me
volim te
tvoja leđa moji prsti bjelina
pazi na disanje pazi na ruke
genijalnost tvoje kože
srebro u tvom glasu
vertikala točno kroz mene
tko bi mislio da nešto tako jednostavno....
Post je objavljen 25.03.2006. u 17:06 sati.