Prezime, kao ni ime, ne biraš. Dobiješ ga od roditelja: ime kao nešto novo, originalno, što samo tebe određuje, i prezime kao nasljeđe, odrednicu pripadnosti. Prezime također može imati i funkciju probitka kroz život. Recimo, ako se u ovom trenutku prezivaš Sanader ili Mesić, lakše i brže ćeš se probiti u životu od nekog Običnoprezimenjakovića ili - nedajbože! - jednog Rašete. Evo, Rašeta je danas jedno vrlo nepopularno prezime, kao i u određenom dijelu nedavne hrvatske povijesti. General Andrija Rašeta ti ne mora biti ništa u rodu, ne moraš ga poznavati niti ga ikada (osim na TV-u) vidjeti u životu, a da ti ljudi počnu prišivati razne epitete poput: četnik, ubojica, koljač ili ti slati dobre želje i čestitke, kao na primjer: crkni, umri, ubit ću te i slično.
Čak i ako si djevojčica od trinaest godina koja sa strahom gleda oko sebe svijet koji iznenada ne razumije.
Danas sam nešto starija, ali je prezime još uvijek isto. Hoću li opet imati iste probleme, pitam se.
Post je objavljen 25.03.2006. u 12:44 sati.