Marketing
SIRIJA NASTAVAK
Što se tiče Damaska mislim da je to to.
Šoping je obavljen, tone arapske hrane (koju btw obožavam) pojedeno i krećemo dalje.
Našle smo kombi i vozača koji će nas tri dana vozikati po pustinji i krećemo na istok u pustinju pravac Palmyra.
Na putu prema Palmyri malo smo skrenule da bi vidjele Ma'alulu, staro kršćansko selo, 56 km od Damaska, smješteno na 1500 metara nadmorske visine.
Cijelo selo je izgrađeno na padinama ogromnih stijena, poznato je po dva samostana i po tome što i danas stanovnici pričaju jezik kojim je pričao Isus, aramejski.
Sve kuće izgrađene su od kamena sa ravnim krovovima, a većina stanovnika su grčki katolici.
Samostan Svete Tekle je sveto mjesto. Po legendi ona se je preobratila na kršćanstvo i bila je sljedbenica Svetog Petra koji je i razvrgnuo njene zaruke da bi se ona mogla posvetiti bogu. Njeni ostaci su unutar zidina samostana.
samostan Svete Tekle (www.homsonline.com)
aramejski (www.homsonline.com)
Ma'alula
Ma'alula
Ma'alula
Ma'alula
Ma'alula
Ma'alula
Ma'alula
Seydnaya, 30 km od Damaska, selo je poznato po samostanu Svete Bogorodice izgrađenom 547. godine. Selo je okruženo vinogradima i stablima maslina.
Kažu da je Seydnaya najvažnije hodošćansko središte nakon Jeruzalema.
Samostan pohode i muslimani i kršćani. Postoje brojne priče, svjedočenja nevjerojatnih ozdravljenja ljudi nakon posjete samostanu od kojih su neka i zapisana.
Seydnaya
Seydnaya
Seydnaya
samostan Svete Bogorodice
samostan Svete Bogorodice
samostan Svete Bogorodice
Nakon toga krećemo put Palmyre.
Satima ništa oko nas samo pustinja koja je meni nešto poput mora, smirujuća i mistična.
Na cesti nikoga osim nas, par auti i kamioni za Irak kojim je naš vozač izgleda fasciniran.
"Here, here look a road to Iraq, just turn here."
"Aaaaaha, ok thanks."
"Here look, truck with tomato, Iraq."
"Aaaaaha, nice thanks."
"See truck with potato, Irag."
"Aaahaaaaa."
I tako se to nastavilo još neko vrijeme.
Mršavica: "Jel ti imaš osjećaj da bi mi mogle završiti u Iraku?"
Ja: "Misliš? Pa ne znam, malo je čudan ovaj čovjek, hm...."
S obzirom da vozač jedva govori engleski pa je svaka normalna konverzacija onemogućena odlučujemo nabiti sunčane naočale na nos i praviti se da spavamo.
Trebalo je neko vrijeme da shvati, ali uspjelo nam je.
Utonule smo u svoje misli i gledamo pustinju.
Kilometri i kilometri pijeska, jedino što remeti taj predivni pogled su vojne baze na svakih par kilometara dobro zabarikadirane u pijesku, teško primjetive.
Mršavica treba na wc, kako sad pa usred ničega smo, nema kuća, nema benzinske, nema ničega već stotinama kilometara, ali izgleda da ipak ima.
Baghdad cafe.
Dva dečka napravila kafić usred pustinje, super ponosni na kafić i ime.
"Jeste gledali fim? Odtud nam ime. Kako Vam se sviđa? Jel tako da je super? Morate se upisati u knjigu dojmova?....."
Mršavica i ja oduševljene kafićem i sad bi nas dvije zasjele i pile kavu satima opustile se, ali nije to tako jednostavno.
Vozač ima svoju volje, izgleda da je pobrkao tko je tu koga platio, nakon 10 minuta počinje kružiti oko nas.
S obzirom da je to provođenje njegove volje već polako išlo na živce jednoj i drugoj, odlučile smo ga ignorirati što puno bolje ide mršavici koja je inače totalno cool i ništa tj. rijetko šta je može izbaciti iz takta.
Ipak smo izdržale sat vremena u toj igri živaca i kad je već pritisak postao nesnošljiv odlučimo krenuti natrag u pustinju.
pustinja između damaska i palmyre
pustinja između damaska i palmyre
pustinja između damaska i palmyre
pustinja između damaska i palmyre
baghdad cafe
baghdad cafe
baghdad cafe
baghdad hotel
Post je objavljen 25.03.2006. u 18:05 sati.