Jučer je prošlo dobro. Dapače odlično. Strahu nije bilo mjesta, ali nekako pred nepoznatim se uvijek strahuje.
Iscrpljena sam jučer legla u krevet i odmah zaspala. Zato jutros rano ustala. A vani sunčeko. Vani sunce obasjava i čini se da će biti lijepa subota. Imam plan, samo čekam da ostatak obitelji ustane i da se realizira.
Prvo posremanje. Vrijeme je za temeljito čišćenje i spremanje.
Moram priznati da me ipak nešto kod mene same jako ljuti.
Zadnje vrijeme nekako sam magnet za muškarce koji bi, ali ne sa mnom. Pa tko ih tjera uopće da popiju i kavu sa mnom. Svi bi moje društvo, Loptica's mozak i pričali, ali se odmah ispričavaju za nešto više. Moram priznati da mi je to počelo pomalo ići na živce. Prvo, ne bi vjerovali, ali nisam tako očajna. Možda mrvicu iskrenija od ostatka žena, ali očajna još nisam. A drugo, ako me i ne mogu strpati u žensku kategoriju, nego automatski idem u prijateljica tip, pa nek šute. Nisam ja slijepa. Znam dobro koga ja privlačim, a koga ne. Realno nemam pojma, ali pravim se da znam.
Neću se sekirati, mislim nema smisla. Vjerojatno je riječ ipak do mojih signala, jer vjerojatno ja šaljem krive signale ljudima. Opet sam shvatila da je iskrenost daleko precijenjena i da je bolje šutjeti i samo pričati o izvrsnim stvarima.
Bilo kako bilo, ali ja moram iznijeti smeće....Dostavno :))))
Rubbish go out Ball
Post je objavljen 25.03.2006. u 06:44 sati.