Ljubav je tiho, na prstima, ušla u naše živote.
Nismo se ni okrenuli, a srca su zarobljena bila.
U tvojim sam rukama doživljavala najljepša buđenja.
Osjećajući se kao da letim, kao da imam krila.
I trajalo je tako, nježno, slatko, sa osmijehom,
Riječi su se nizale, doživljaji sve smjelije dodirivali.
I onda je, odjednom, došlo do navale osjećaja,
Koju svjesno nismo ni prikrivali a ni kontrolirali.
Samo je odjednom u nama sazorila odluka:
Želimo ljubav i strast u vječnost pretvoriti.
Nas dvoje, do tada vječni paćenici i gubitnici,
Odjednom želimo nešto novo samo za sebe stvoriti.
I zavjetovali smo se na vječnu i odanu ljubav,
Zakoračili u nešto što je došlo tako iznenada.
A godine tuge, boli, samoće i nerazumjevanja
Ne želimo ni pamtiti, ni doživjeti više nikada.
Ranjavali su nas drugi, u nama stvorili nepovjerenje,
I ponekad, nesvjesno, oboje znamo povrijediti jedno drugo.
Ali mi imamo snage i volje da idemo zagrljeni naprijed,
Da bismo u sreći i ljubavi uživali zajedno još dugo.