TREĆE POGLAVLJE
ISPRAVNO VLADANJE. Šest pravila ponašanja koja se posebno traže, Majstor opisuje ovako:
1. Samokontrola u mislima
2. Samokontrola u djelovanju
3. Tolerancija
4. Vedrina
5. Usmjerenost
6. Povjerenje
( Znam da se ovih šest često prevodi drugačije, baš kao što je to slučaj sa imenima osnovne četiri kvalifikacije; ali u svim slučajevima koristim imena koja je sam Majstor upotrijebio kada mi ih je tumačio. )
1. Mentalna samokontrola
Kvalifikacija bezželjnosti govori o potrebi kontroliranja astralnog tijela; ovdje se govori o istome u vezi mentalnog tijela. To znači kontrolu svog temperamenta, tako da ne osjećaš srdžbu ili nestrpljivost, kontrolu uma, tako da je misao uvijek smirena i neuznemirena, a preko uma kontrolu živaca, tako da su oni uvijek što manje podložni iritaciji. Ovo posljednje je teško, jer kada se nastojiš pripremiti za Put, ne možeš izbjeći a da tijelo ne učiniš senzitivnijim, tako da se živci lakše pobuđuju s bukom ili nekim šokom te bilo koji pritisak oštrije osjećaju; ali moraš učiniti najbolje što možeš.
Smiren um znači i hrabrost, tako da se bez straha možeš suočiti sa kušnjama i teškoćama Puta; to također znači stabilnost, tako da možeš učiniti lakim sve nevolje kojima je ispunjen život svih nas, te izbjeći da neprekidno brineš oko sitnica što mnogim ljudima ispunjava veći dio vremena.
Majstor poučava da uopće nije važno što se čovjeku događa izvana; žalosti, problemi, bolesti, gubici – sve mu to ne smije predstavljati ništa, i ne smije dozvoliti da utječe na smirenost njegovog uma.
Sve su to rezultati prošlih djela, i kada dođu moraš ih vedro podnositi, imajući na umu da je svako zlo prolazno, i da ti je dužnost uvijek ostati radostan i smiren. Sve te nevolje pripadaju tvojim prošlim životima, ne ovom; ne možeš ih izmijeniti pa je beskorisno brinuti oko toga. Misli radije o onome što sada činiš, što će uzrokovati okolnosti tvog idućeg života, jer to možeš izmijeniti.
Nikad nemoj dozvoliti da budeš tužan ili deprimiran. Depresija zarazno utječe na druge i čini im život težim, što nemaš prava uzrokovati. Zato, ako ti dođe, odmah je odbaci.
Misao treba kontrolirati na jedan način; ne smiješ joj dozvoliti da luta. Što god činio, zadrži misao na tome, kako bi to savršeno obavio; ne ostavljaj um besposlenim, već u pozadini uvijek održavaj dobre misli, spremne da izađu u prvi plan čim um bude slobodan.
Svakog dana upotrijebi svoju misaonu moć za dobre ciljeve; budi sila u smjeru evolucije. Misli svakog dana na nekog za koga znaš da je u žalosti ili da pati ili mu je potrebna pomoć, pa izlij misli ljubavi na njega.
Uzdrži um od ponosa, jer ponos dolazi samo iz neznanja.
Čovjek koji ne zna, misli za sebe da je velik, da je učinio ovu ili onu veliku stvar; mudar čovjek zna da je samo Bog velik, da sva dobra djela čini samo Bog.
2. Samokontrola u djelovanju
Ako ti je misao ispravna, onda sa djelovanjem nećeš imati puno problema. Ali zapamti, da bi bila korisna čovječanstvu, misao se mora ostvariti u djelovanju. Ne smije biti lijenosti, već neprekidna aktivnost u pozitivnom smjeru. Obavljaj svoju vlastitu dužnost, a ne dužnost nekog drugog (osim uz njegovu dozvolu i da bi mu pomogao). Pusti svakog čovjeka da radi na svoj način; budi uvijek spreman da ponudiš svoju pomoć tamo gdje je potrebno, ali nikada se ne miješaj. Većini ljudi je najteže naučiti brinuti svoju brigu; ipak, upravo to treba činiti.
Ne smiješ zaboraviti na svoje svakodnevne dužnosti samo zato što se pokušavaš posvetiti višem radu, jer dok ih ne obaviš, nisi slobodan za drugu vrstu služenja. Ne preuzimaj na sebe nove svjetovne dužnosti; ali one koje si već preuzeo moraš ispuniti savršeno – sve jasne i razumne dužnosti koje sam raspoznaješ kao takve, a ne imaginarne dužnosti koje ti drugi pokušavaju nametnuti. Ako želiš biti Njegov, moraš običan rad obavljati bolje od drugih, ne lošije; jer i to moraš učiniti za Njega.
3. Tolerancija
Moraš osjećati savršenu toleranciju prema svima, i gajiti iskren interes za vjerovanja pripadnika drugih religija baš kao i za svoju vlastitu. Njihova vjera je isto tako put do Najvišeg kao što je i tvoja. Da bi pomogao svima, moraš razumjeti sve.
Međutim, da bi stekao tu savršenu toleranciju, moraš najprije sam sebe osloboditi od vjerskog licemjerja i praznovjerja. Moraš naučiti da nikakve ceremonije nisu potrebne, inače ćeš se smatrati, na neki način, boljim od onih koji ih ne provode. Ipak, ne osuđuj one koji još uvijek prianjaju uz ceremonije. Pusti ih da rade kako žele, ali ne dopusti da ometaju tebe koji znaš istinu – nemoj dozvoliti da ti nametnu ono što si ti već prerastao. Imaj razumijevanja za sve; budi dobrostiv prema svima.
Tvoja stara vjerovanja, tvoji stari rituali će ti možda izgledati apsurdni sada kada su ti oči otvorene; možda to zaista i jesu. Iako više ne sudjeluješ u njima, poštuj ih radi onih dobrih duša kojima su ta vjerovanja i ceremonije još uvijek važni. Oni imaju svoje mjesto, svoju svrhu; to su kao one dvije iscrtane linije koje su te vodile kada si kao dijete učio pisati ravno i ravnomjerno, sve dok nisi naučio pisati mnogo bolje i slobodnije bez njih. Bilo je vrijeme kada si ih trebao; sada je to vrijeme prošlo.
Jedan veliki Učitelj je jednom napisao: « Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, mislio kao dijete, ali kada sam odrastao, odbacio sam djetinje stvari. »
Ali, onaj koji je zaboravio svoje djetinjstvo i izgubio osjećaj za djecu, nije čovjek koji bi ih mogao poučavati ili im pomoći. Zato na sve gledaj dobrostivo, smireno i s tolerancijom, na sve podjednako, bili to budisti ili hindusi, đajini ili židovi, kršćani ili muslimani .
4. Vedrina
Moraš vedro podnositi svoju karmu, bez obzira kakva ona bila, gledajući na svaku patnju koja ti dolazi kao na veliku čast, jer to pokazuje da gospodari tvoje karme smatraju da zavrjeđuješ da ti pomognu. Koliko god bilo teško, budi zahvalan da nije još teže. Imaj na umu da si od male koristi Majstoru dok ne odradiš svoju zlu karmu, dok se ne oslobodiš. Predavši se Njemu, zatražio si da ti se karma ubrza i tako sada u jednom ili dva života odrađuješ ono što bi inače možda bilo razvučeno kroz stotine života. Da bi je odradio na najbolji mogući način, moraš je podnositi vedro, drage volje.
Još nešto. Moraš se odreći svakog osjećaja posjedovanja. Karma ti može oduzeti stvari koje najviše voliš – čak i ljude koje najviše voliš. I tada moraš biti vedar, spreman da se rastaneš od bilo čega i od svakoga.
Često je Učitelju potrebno da izlije svoju snagu na druge preko svog učenika; On to ne može učiniti ako se učenik prepusti depresiji. Zato vedrina mora biti pravilo.
5. Usmjerenost
Jedna jedina stvar koju moraš postaviti pred sebe je da obavljaš Učiteljev rad. Bilo što drugo da ti dođe da uradiš, to nikada ne smiješ zaboraviti. Ali ništa drugo ti i ne može doći, jer sav koristan rad, rad na pomaganju, nesebičan rad je Učiteljev rad i obavljaj ga za Njega. Moraš posvetiti svu svoju pažnju svakom djeliću koji radiš, tako da to obaviš najbolje što možeš.
Onaj isti Učitelj napisao je još: « Što god činiš, učini to svim srcem, kao da činiš Gospodinu, a ne ljudima. » Zamisli kako bi obavio neki posao kada bi znao da će Majstor odmah doći da to pogleda; sa takvim stavom moraš prići svemu što radiš.
Oni koji najviše znaju, najbolje će razumjeti što znači taj citat.
Postoji još jedan sličan citat, mnogo stariji: « Što god tvoja ruka čini, neka učini to svom svojom moći. »
Usmjerenost također znači da te nikada ništa, ni za trenutak ne skrene s Puta na koji si stupio. Nikakva zamamna iskušenja, nikakvi svjetovni užici, čak ni svjetovne ljubavi, ne smiju te skrenuti u stranu. Ti se moraš sjediniti sa Putem, on mora postati toliko dio tvoje prirode da ga slijediš automatski, bez potrebe da o tome razmišljaš, i ne možeš skrenuti u stranu. Ti kao Monada, odlučio si to; odstupiti od Puta, značilo bi odstupiti od samoga sebe.
6. Povjerenje
Moraš imati povjerenje u svog Učitelja; moraš imati povjerenje u sebe. Ako si vidio Majstora, imat ćeš i Njega neograničeno povjerenje kroz mnoge živote i smrti. Ako Ga još nisi vidio, moraš ga nastojati dokučiti i imati povjerenja u Njega, u protivnom ni On ti ne može pomoći. Ako nema savršenog povjerenja, ne može biti ni savršenog toka ljubavi i snage.
Moraš imati povjerenje i u sebe. Misliš da sebe i suviše dobro poznaješ? Ako tako misliš, ne poznaješ se, poznaješ samo vanjsku ljusku koja je često pala u blato. Ali Ti, pravi Ti – si iskra iz same Božje vatre, a Bog koji je svemoguć je u Tebi – i zbog toga nema ničega što ne možeš učiniti ako to zaželiš.
Reci sam sebi : « Što je jedan čovjek učinio, može i drugi. Ja sam čovjek, a istovremeno i Bog u čovjeku; mogu to učiniti i učinit ću. »
Tvoja volja mora biti kao kaljeni čelik, ako želiš kročiti Stazom.
*****
Post je objavljen 25.03.2006. u 02:00 sati.