Poznat je problem maldih-nemaju kamo izać. Neki idu po klubovima, neki idu na Ribnjak, neki se vuku po kvartu, al što je sa nama ostalima? Zagreb je metropola, grad u našim srcima i u našoj duši. Mjesto gdje smo, večina nas, proveli cijeli život. Istina, nije baš nešto puno al opet! Recite vi meni, dragi moji čitači, dali mi zaslužujemo neko mjesto za izlazak? Npr. ja si oduvijek želim neki ogromni centar za mlade. Mjesto gdje će se nalaziti sve što je mladeži poput nas potrebno. Ali sad postoji nekoliko problema. 1. je da neznam kolko bi mojih vršnjaka bilo zagrijanu za tu ideju, a 2. su janjevci koji se pojavljuju na svim mogućim mjestima i obavezno kvare zabavu. Dok sam bio mali nisam imao ništa protiv njih. To je valjda bilo zato što živim u mirnom kvartu i što se nisam susretao sa njima. Ali sad kad sam malo narasao, i počeo se vucarat po centru i tako, više moja slika o janjevcima i nije tako stabilna. Zapravo, stabilna je-mrzim ih! Najviše me nervira kad se svi toliko nabrijavaju na Zagreb i onda kad dođu sa školom il nekak tu, prek dana, onda je sve super i svima je Zagreb jeben grad. Dobro skoro svima, al živjeti u Zagrebu je prava noćna mora. Ja osobno jako volim Zagreb. Nije neki prekrasan grad i sve to, al ja sam tu rođen i Zagreb mi je u srcu. No, krajem svake školske godine kad idem na more, iliti u Malinsku, nema sretnijeg čovjeka. Bezopasan mali gradić, ako se može tako nazvat je dušu dao za čovjeka poput mene. Istina, nema se gdje za izać osim u Cross (punim imenom:Crossroad) al meni je tam jebeno jer imam društvo i uvijek se super zabavljamo. Imam i stan u Crikvenici. Tamo nemam ekipe, pa mi nije zabavno. Uglavnom dok sam u Crikvi se vozikam na motoru il gledam telku. Na to se svodi moj tjedan tamo, dok u Malinskoj sam više vani nego doma. Sad sam se izgubio... Dakle, moj zaključak svega ovoga je da za ljude koj razmišljaju kao ja il barem slično nema mjesta za izlazak u Zagrebu. I onda se meni ljudi čude kad ja visim u Alcatrazu cjelo vrijeme. Mislim ono, svako ima svoje mišljenje. Nemoj pljuvat po mom jer ja isto to mogu napravit za tvoje mišljenje i za mjesto di ti izlaziš. Meni je tam super i to je to. Ja tam idem i to je to. Ja cjenim ljude koj ti kažu sve u facu, makar me to povrijedilo, ali bar želim znati na čemu sam! Nadam se da vam ovaj post nije jako dosadan i besmislen. Neznam ni zašto ga pišem. Možda je to zbog toga što želim vidjeti kakve vas stvari zanimaju, a možda iz razloga što mi je dosadilo pisat o mojim izlascima. Nije da više neću pisat o tome, al jednostavno se osječam glupo. Ispada da je ovaj blgo ko Big Brother. Ja pišem o tom kaj radim a svi to čitaju. Mislim stvarno... Uglavnom, moja odluka o prestanku pušenja je pala u vodu. Tu je najzaslužniji bio Petar koj me tolko iznervirao u utorak da sam puko, a i to što sam počeo gubit ravnotežu je kap koja je prelila čašu. Eto, mislim da je to dosta za danas.

Post je objavljen 24.03.2006. u 23:59 sati.