Ih koliko bi vam sad puno lipih stvari imao za kazat da nisam neispavan i premoren, ali neću sad kukat, kukat ću u idućoj rečenici. Dakle noćima ne spavam, a godišnji mi se sastoji od osam do deset sati rada. Da, dobro ste uočili, službeno sam na godišnjem, no umjesto da zajašem na val dokolice i lijenčarenja, de facto je godišnji zajahao mene i tjera me da galopiram pustopoljinama državnog sustava. Radim po cijele dane, spavam di god i kad god stignem, tako sam se u biti maloprije probudio, i sve to mi još nije dosta nego odem i na sport koji mi traje do ponoći, a stigne se i pive konzumirat. To nije godišnji nego nezgodišnji. Šta ću, sam sam izabrao taki život. Nije ko na filmu ili ko u dječačkim snovima, ali glava je još iznad bujice, da se u njemu plivat.
Na stranu s time što ne spavam veći dio noći, odnosno, što se budim četiri do pet puta na noć. Ima i onih kojima je gore nego meni. Zakonita npr. osim što se budi kao i ja mora još odraditi i dojenje i presvlačenje bebe. Prvu trudnoću je bila slomljena od poroda na zadak te je brzo izgubila mlijeko pa sam se ja pretvorio u dobrovoljca za noćna dežurstva. Fala Bogu žena je ovaj porod relativno dobro prošla, a i ženine haubice sada rade vrlo dobro pa je moja noćna dužnost samo kontrolirati pravilnu provedbu te ustavnost i zakonitost procesa hranjenja dojenčeta, koje bi se odazivalo na ime L., da se odaziva na išta osim na zov gladnog stomaka. Ali, za razumit ga je, ima tek dvanaest dana.
Djeca su i inače poznati zlostavljači roditelja, no vrhunac pisho-fizičke torture je već u prvim danima suživota roditelja i djece. Priroda se tako pobrinula da roditelji odma shvate šta ih čeka kasnije. Mada se nitko ne može pripremiti na sve ono što će im djeca priuštiti u budućnosti.
Iza mene na teveju zlikavci rasturaju političare, lijevo - dijete i žena, koja se zadnji put naspavala negdje u ranoj jeseni godine Gospodnje dvije tisuće i pete, hvataju svoja dva sata sna. A ja evo napišem još ovo par riječi i idem im se pridružit. Da zajedno odspavamo tih petnaestak minuta.
Da ne bi danas samo kukao evo vic:
Baka: Siiinkooo kako se zove onaj niiijeeemaaac šta nam skriva stvari po kući.
Unuk: Alzheimer, bako, Alzheimer...
Post je objavljen 25.03.2006. u 00:07 sati.