Danas je Dan D, definitivno... Ma ništa mi danas nije išlo, luda sam od svega, a što je najgore od svega ujutro još i radim...
Ma život je sranje, samo se mučiš i patiš cijelo vrijeme da bi nešto stvorio i na kraju umreš, a kad bi tek trebao početi uživati u životu i biti sretan zbog svega što si postigao, više za to nemaš snage ili te nema... Shvatila sam da je najbolje dok si dijete, uživaš, imaš sve, nemaš pojma kakav te svijet čeka, nego ti je samo na pameti igra... Gdje kod dođeš, što god radiš, svi gledaju da te iskoriste na najbolji mogući način ali da njima ide u korist, svi te stavljaju na neku kušnju i očekuju od tebe nešto veliko, a ti možda u tom trenutku nemožeš to ponuditi ili napraviti i onda ne valjaš...
Želiš nekom pomoći, ali nemožeš jer ne smiješ inače češ ti goriti bez vatre...
Kako život može biti ne pravedan, neki imaju sve i žele još više, a neki nemaju ništa, a nemogu dobiti ono što traže... Baš sam kroz ovaj posao shvatila neke stvari, otorili su mi se vidici i oči, sad sam svjesana nekih stvari u koje nisam prije vjerovala, ali slušala sam od drugih...
Eto uhvatila su me takva razmišljanja danas, malo crnjaka i tako,a valjda će biti bolje... Jednostavno danas mi je užasan dan, dođe mi da spakiram stvari i odem na Kubu zauvijek, ali to je samo moj san koji se još nije ispunio, ali opet nikad se ne zna, možda jednog dana i ja doživim da vidim Kubu...
Post je objavljen 24.03.2006. u 23:33 sati.