Koliko su nam neki ljudi dragi shvačamo samo onda kada ih izgubimo, ili se od njih odvojimo. svakoga dana bivamo odvajani od dragih stvari, žurimo svojim putem i ne stajemo niti pomirišati ružu koji stoji uz put. kažu kako najmanje poznajemo ono što nam je najbliže! mo, zaista mora li uistinu i tako biti? shvačam kako se udaljavam od onih koji su mi najblioži, stalno sam na neprekidnoj liniji škola - trening. vremena gotovo uopće niti nemam. odlučio sam provoditi više vremena s onima koje volim, odvojiti svoje vrijeme za odmor za nekog drugog jer ćemo se tako svi bolje osijećati!
u školi sam danas dobio jedan savjet koji me potaknuo na duboko razmišljanje. mislim da se nebih toliko obazirao na samu srž izgovorenoga da mi nije toliko stalo da dotične osobe! toliku sam radost osjetio kako prolazi kroz moje tijelo slušajući svaku njenu riječ. savjet koji sam dobio zaista cijenim gubitak (ne u trajnom smislu) mislim da ću teško pretrpjeti.
osjećam neku privrženost, ali nije vezana uz neki sexualni aspekt.
jedino što na kraju mogu reći jest jedno veliko hvala, jer žarko želim postupiti prema njenom savjetu.