Marketing
Voljeti nekoga znači dopustiti mu da ode
Još je danima skupljala ono što je ostalo nekako rasuto u srcu, zagrljeno u nadanjima, u njoj samoj od dana kada joj je na neki svoj način rekao da ne želi ništa od nje, on želi nekog boljeg. I ne zna da li je od toga dana prošlo mnogo ili malo vremena. Boljelo je, jer trebalo je otrgnuti nadanja i reći da je gotovo.
Izgubivši sve sa osmijehom, ipak se osmjehnula, sklopila oči i sve pustila, kao što ribar u rijeci odgurne svoj čamac nizvodno dok se nad mirnom površinom rijeke prelijevaju boje dana obojene sutonom. Pustila sve kao što dijete nakon što dugo čuva u svojim malim dlanovima meko perje a onda potrči, raširi ruke i prepusti vjetru da raznese ono što mu je nakratko pripadalo. Rijeka uvijek teče nizvodno, vjetar uvijek uzima ono što mu se nađe na putu. Zašto im se suprotstavljati? Ljudi te mogu prihvatiti i isto tako te mogu ostaviti po strani. Zašto im oduzimati njihovu slobodnu volju? Uvijek postoji ono što je na nama da učinimo, kažemo i onda prepustimo vremenu u drugima da se izraze. I kao da postoji granica koja se ne bi smjela prelaziti pod nikakvim izgovorom jer bi to bilo protiv ljubavi.
-Ljubav.- opet se osmjehnula, i samo izgovoriti riječ ljubav postalo je prezahtjevno. Još jedan osmijeh. Osmijeh koji traži hrabrost u trenutku kada nije lako pronaći neki razlog da čovjek bude hrabar a istovremeno shvaća da je izgubio. Unatoč tome htjela je da joj osmijeh bude na licu i da gleda u ono dobro jer inače bi bila potpuni gubitnik. Pobijediti može svatko, ali gubiti a pri tome ostati u srcu uspravan, i dalje dobrodušno ostaviti prostora za nadu ali ne i za gorčinu, dovoljno prostora za novi dan ali ne i za sjećanja prožeta razočaranjima, malo je onih koji tako gube. I htjela je biti među njima.
Iako je ovo što osjeća bol, ipak je to njena bol,odlučila ju je prihvatiti i ne bježati, dopustiti joj da ju jača, pročisti, promijeni i učini spremnijom za sve ono što želi primiti iz Gospodnje ruke uvijek položene za blagoslov. 
Gospodin najbolje razumije svoje stvorenje i samilostan je nad njim kada vidi kako mu u pogledu nestaju vizije i kako s tugom premeće riječi koje su drugi nad njim istresli, i pita se zašto ga i Bog pohodi samo šutnjom. A Gospodin je ganut suzama pretočenim u molitvu i bori se da od svih glasova u srcu, Njegov glas bude najjasniji premda uvijek najtiši. Jer istina je da u patnji Bog više traži čovjeka nego čovjek Boga.
Pokušavala je smiriti ruke u krilu, zamišljenog pogleda. Još uvijek je nosila tugu, onu što se niti nakon stotinu dana ne razilazi. Sklopila bi oči i opet ih otvorila, ustala bi pa opet sjela, odlazila i dolazila, govorila i šutjela i cijelo vrijeme tražila je riječi molitve. Prave riječi Jedinome. On čuje i razumije i ima rješenje. I pitala se nisu li i suze molitva koju će On primiti. Pokušavala se okrenuti novom danu. Htjela je svim srcem da se riječi: „ i smije se danu budućem.“ odnose na nju.
__________________
Sada, dok ti se čini da ostaješ bez svega,
umorna, tako umorna.
I dok još uvijek,
gotovo dan i noć
u tebi tinja: „Zašto?“
baš sada,
osmjehni se
širokim osmijehom,
onim u kojem je utkano mnogo sunca
i dobrote koja te čini spremnom oprostiti.
Sklopi oči.
Prestani ga dozivati.
Pozdravi se s njim sa malo riječi.
Neka te nimalo ne zbuni to što ti on nema baš ništa za reći.
Ne traži više ništa.
Isprati ga sa osmjehom
i velikim srcem.
Da,
srce treba biti veliko,
samo onda je živo i samo onda mu kucaje možeš čuti.
I nemoj, nemoj više misliti da je moglo biti nešto čega nije bilo.
Daruj mu blagoslov.
I pusti ga da ide svojim putovima i drugim ljudima.
A ti,
ti se okreni novom danu.
Gle koliko je sunca na prolistalim
laticama proljeća.
Otvori svoje dlanove onome što dolazi…..
____________________
Voljeti nekoga znači dopustiti mu da ode...
/Kraj/
Post je objavljen 24.03.2006. u 21:35 sati.