Ah! Zadugah nitko vojsku Carsku pohoditi ne htjede, osim najvjernijih! Nitko vojnik ne htjede biti, jer generalska ih mjesta privlače, raskoš im mazaše oči kao i pohlepa...ali vrijeme je došlo promjenama:
1. Svi zdravi muškarci(ne želimo bogalje) su dužni Carskoj Vojnoj službi. Za vrijeme njihove odsutnosti od doma, za polje, radionicu, trgovačke poslove- brinuti će preostale žene u domaćinstvu. Pri povratku s bojišta, svi će dobiti malu naknadu u zlatnicima za moguće gubitke na zemlji, radionici ili gubitak mušterija....
2. Oni koji se ne vrate... su očito od samog početka bili nesposobni da služe Svome Caru i Carstvu Svemoćnom. U smrtnom slučaju- obitelj će biti zbrinuta sa naknadom od 2 zlatnika.
3. Oni, koji usudav se Cara svoga LAGATI i varati o mogućim gubicima- biti će mučeni, predani PAPINSKOJ inkviziciji u Rimu, vraćeni u tamnice Carstva(ako nešto ostane od tih izdajica) a zatim neljudski ubijeni na glavnom trgu naše prijestolnice: Jannua-Grada.
4. Vojna služba se ne odbija, nego prihvaća kao najveća milost i čast.
5. Svaki neposluh naspram vrhovnog zapovjednika, Cara vašeg-strogo je kažnjiva.
Čuh nadasve kleto, da neki smatrahu da mene je kraj blizu. Ne zavaravajte se, ponavljam iznova. Zar onog koji vaša usta gladna, žedna i potrebita hrani-svrgnuti žele? Nikada! Zle glasine šire se ovim Božjom milošću obasjanim, Carstvom!
Car vaš, iako zdravlja narušena, ni u kom slučaju ne namjerava ostaviti Svoje Carstvu u rukamah prokletnika, lopova, anarhista, simonista sa samog dna one rake koju kukavičluk zovemo.
Vrijeme je da se probudite, o prokleti, iz sna u koji ste duboko zagrizli prateći milozvučne, ali grešne, glase sotone koji vas je zaveo! Vrijeme je da shvatite da svi planovi o svrgavanju Cara vašeg stoje na klimavih nogu.
Ovo su vremena kušnje, i dok Car vaš grabi prema ratištam Burgundskah sve dublje i dublje, uzimajući dio po dijelah, na vama je da preispitate svoje prioritete.
Ovo Carstvo nastajalo je dugo, svaku kuću, ulicu, trg sagradih sama- sudba mu nije pad lahki.
Tko zakone ne poštuje moje, ne zavređuje biti dijelam te priče. Odstupite, o prokletnici, o zlice, o slabići!
Gubite se u mračne odaje vlastitih umova i napustite Carstvo moje u miru dok ne morah poduzeti mjerah težah po vas a boljih po mene i Moje Carstvo!
Mjesto vam nije ovdije, tamo, iza onih vinozgoja kojah zovu „Perzijam Zemlje“ PROGNANI NEKA STE SADA I ZAUVIJEK.