Velika Morska Kornjača – postanak Zemlje
Prema mitologiji sjevernoameričkih naroda iz plemena Hjurona u početku na Svijetu nije bilo ničega, samo veliko i nepregledno vodeno prostranstvo. Jedini živi stvorovi koji su tada obitavali na Svijetu bile su životinje koje su živjele pod vodom, na vodi, ili su mogle letjeti zrakom, pa se spustiti na vodenu nepreglednu masu. Onda odjednom, niotkuda s Neba padne žena. Dvije divlje patke u zraku su je prihvatile svojim krilima i tako je nosile dugo kroz zrak, ali pticama je teret postao teško breme i sve su više osjećale umor. Patke su znale da ako ispuste ženu ona će se sigurno utopiti, pa su stale glasno dozivati ostale žive stvorove kako bi im pomogli. Pozivu su se odazvali gotovo svi živi stvorovi, ali nitko nije mogao na sebe prihvatiti teret, a onda se iz velikih dubina pojavila divovska Morska Kornjača. 'Spustite na moja leđa nebesku stanovnicu i ja ću je zauvijek nositi.' – predložila je Velika Morska Kornjača. No, da bi žena mogla živjeti bila joj je potrebita zemlja na kojoj će izrasti biljke koje će Nebesku ženu hraniti. Mnoge su životinje počele roniti prema dnu dubokog mora ne bi li dohvatile grumen zemlje s dna, ali to niti jednoj nije pošlo za rukom. Zadnja od svih zaroni žaba. Dugo žabe nije bilo na površini, a onda se pojavila s grumenom zemlje koji je dala Nebeskoj ženi. Nebeska žena razastre zemlju po leđima kornjače i odjednom nastane veliko kopno. S vremenom bogovi napuće kopno biljkama i kopnenim stvorovima, a potekle su i prve rijeke s pitkom vodom. Na kraju Nebeska žena rodi djecu koja napuće kopnu i tako nastane prvi ljudski naraštaj. Za Hjurone Zemlja još i dan danas počiva na leđima divovske kornjače.
Post je objavljen 24.03.2006. u 20:15 sati.