Iskrcavanje na plaži 'Y'
Na plažu 'Y' trebalo se iskrcati ljudstvo iz 2. bojne 87. pješačke brigade i bojna mornaričkog pješaštva (ukupno 3000 vojnika) sa zadaćom osiguranja lijevog krila glavnim snagama te da se spoje s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'X'. Iskrcavanje je trebalo provesti u tri vala (po 1000 vojnika) uz potporu BB Golyatha i CA Amethyst i Saphire. Međutim, na plaži 'Y' zapovjednici nisu mogli pronaći pogodna mjesta za iskrcavanje, pa su postrojbe prevezene sjevernije do podnožja Ari Burna. Uzalud su bili pokušaji vojnika iskrcanih kod Ari Burna da se povežu s postrojbama iskrcanim na plaži 'X', jer su turske postrojbe 9. pješačke divizije uporno branile svoje položaje na ušću rijeke Sagir Dere. Nakon što su napadnuti od turske 27. pješačke pukovnije iz smjera Majdosa britanski vojnici pretrpjeli su znatne gubitke i prisiljeni su na povlačenje natrag na brodove. Iako nisu uspjeli izvršiti zadaću, prema mišljenju generala Hamiltona ti su vojnici ipak izvršili lažni napad i na sebe vezali dio turskih postrojbi.
Iskrcavanje na plaži 'S'
Na plažu 'S' trebale su se iskrcati postrojbe snage tri satnije iz 87. pješačke brigade, a potporu su im pružali BB Cornwallis, Lord Nelson i Vengeance. U zaljevu Morto turske postrojbe imale su uređene rovove koje su zaposjeli strojnički vodovi iz 3. bojne 26. pješačke pukovnije. Iskrcavanje je brzo provedeno i oko 0830 britanski vojnici zauzeli su turske rovove, uništili bitnicu Totsa i zauzeli Eski Hisarlik. Pod zaštitom brodskog topništva odbijeni su svi turski protunapadi. Kasnije 27. travnja ovi vojnici spojili su se s ostalim britanskim postrojbama.
Iskrcavanje na plaži 'V'
Na plažu 'V' trebala se iskrcati 88. pješačka brigada i dio mornaričkog pješaštva sa zadaćom da zauzmu područje Sedilbahra i kotu 43 te da se povežu s postrojbama na plažama 'S' i 'W'. Drugog dana trebalo je zauzeti uzvišenja Adži Babe. Potporu je pružao BB Albion. Međutim, prirodne karakteristike plaže (oblik amfiteatra) bile su na strani branitelja. Desno i lijevo krilo štitile su utvrde Ertogrul i Sedilbahr, a na samom obalnom rubu postavljena je bodljikava žica. Iza žice nalazili su se rovovi sa strojničkim bunkerima. Na strani napadača bile su jedino pješčane dine koje su mu pružile kakav-takav zaklon. Topnička priprava otišla je zbog nepostojanja prednjih motritelja u krivom smjeru. Turske postrojbe nisu odgovarale na topničku vatru sve do trenutka kada se prvi val britanskih vojnika nije približio obali. Otvorena je strahovita strojnička i topnička vatra, vojnici su poskakali u vodu, ali su se spetljali u podvodne žičane zapreke, pa su brzo uništeni. Kada se desantni brod River Clyd s glavninom desanta približio obali na oko 40 m i podigao pontonski za iskrcavanje, turske postrojbe po njemu su otvorile ubitačnu paljbu. Samo manji dio britanskih vojnika uspio je dokopati se obale. Iskrcavanje je prekinuto i nastavljeno tijekom noći, a iskrcane postrojbe utvrdile su se na obali. Kad su oko 1300 iz Majdosa pristigli i ostali dijelovi turske 26. pješačke pukovnije, britanski vojnici iskrcani na obali našli su se u vrlo teškom položaju. Paljba iz brodskih topova morala je biti zaustavljena zbog opasnosti da se pogode i britanski vojnici iskrcani na obali. Uz velike gubitke britanski vojnici napokon su 26. travnja zauzeli utvrdu Sedilbahr i dominantnu kotu 141 gdje su se utvrdili.
Post je objavljen 24.03.2006. u 20:13 sati.