Marketing
.."on the face on the place.."
Tjedan proleti, a da se nisam okrenuo. Kako se teško navići na veliki grad kad se vratiš iz provincije, gdje otpozdravljaš idući cestom ka gradiću pod brdom. Sve mi teže i teže padaju seljakanja, mjenjanja sredina, pakiranja kofera, maminih suza na rastanku, rastanaka općenito.
Zašto se zapravo stalno rastajemo s ljudima oko sebe? Ha, vjerovatno da bi se opet vidjeli, sastali, doživjeli, jer svaki rastanak donosi još ljepše ponovno viđenje te iste osobe..Ma mogao bi o sastancima i rastancima do sutra, magistarski ako nekom treba na temu, tu sam..
Svakodnevnica često djeluje loše na mene, a vjerujem i na druge ljude.
Čim nemam velikih obveza, problema, zdrav sam, sve je otprilike kako bi trebalo biti (ne baš sve kockice jer sve savršeno ne postoji), počinjem se zamarati običnim svakodnevnim trzajima, svađicama, promjenama raspoloženja.I svaki put kad se uhvatim u "Fucking" raspoloženju zbog nekog ne baš velikog razloga pomislim na kraju kako je to BEZOBRAZNO prema onim ljudima koji stvarno imaju probleme u životu. One stvarne "real life" probleme.
Kako sutra pojesti nešto? Kako sutra pobijediti neku bolest? Kako sutra ući u nov dan , a nemam nikog na svijetu?Mogao bih nabrojati još sigurno pedesetak problema koji brinu milijune ljudi oko nas?
..Davno sam našao jedan zanimljiv ha recimo upitnik, pa ću ga pokušati prenijeti na papir ili ti blog, da podijelim sa ostatkom raje.Unapred se ispričavam što ga pišem kao da se postavlja muškoj osobi, a odnosi se na sve nas. Što bi se reklo, bez obzira na marku i tip..
Nešto kao..
Jesi se jutros probudio u vlastitom krevetu?
Jesi nakon pošao u kupaonu, tuširao se, poslije tog pojeo nešto i popio čaj ili kavu?
Usput si pozdravio roditelje, prošetao se van po dvorištu, sjeo malo na travu i uživao u suncu?
Jesi poslije tog otišao u školu ili na faks, možda posao gdje si obavljao svoje zadaće, u međuvremenu popivši koju lozu ili kavu sa kolegama?
Dan ti je prošao u ispunjavanju kojekakvih obveza, sa možda malo truda ili muke, ne osjećajući neke bolove ili znakove bolesti. Vratio si se kući, večerao, pogledao malo tv, popričao sa ocem o nogometu, s mamom o kuhinji i načinu spravljanja baklave-)). Poslije toga si izišao van sa ekipom, bio si na svirci, polsije se sreo s voljenom osobom i proveli ste ostatak večeri sjedeći negdje van, uz dašak vjetra i razgovarajući o neobveznim temama i često šuteći. Jer se šuteći često osjete nečije želje, htijenja, strahovi..
Ako se suočavaš otprilke s ovakvom svakodnevnicom onda spadaš u veoma rijetku skupinu ljudi ili manje od 2%
koji imaju žive roditelje, brata ili sestru, topao obiteljski dom, zdravi su, obavljaju svakodnevno svoje obveze ma kakve bile, imaju drage ljude oko sebe. Na kraju imaju osobu koju vole i koja ih takodje voli..
Pazi ni 2 % ljudi na svijetu nemaju to...
Eto narode, pa se zamislite malo..
Ugodna veče..i vikend..
..The story
of life is quicker
than the wink of an eye
The story of love
is hello and goodbye
Until we meet again ..
Post je objavljen 24.03.2006. u 18:26 sati.