Pregled posta

Jednog sunčanog ljetnog popodneva letjela su iznad zelene livade tri leptira: bijeli, crveni i žuti. Spuštali su se razigrano čas na jedan čas na drugi cvjetić. Iznenada nebo prekriše tamni oblaci. Zatim poče padati kiša. Leptiri žurno poletješe svome domu, ali nađoše zatvorena vrata.
Ostadoše na kiši. Njihova krilca bila su sve teža i teža.
Kad u vrtu ugledaše velike cvjetove ljiljana, poletješe k njima. Zamoliše jednoga od njih:
- Ljiljane bijeli, otvori nam svoje latice da se sklonimo od kiše!
Ljiljan odgovori:
- Bijelog leptira mogu primiti. Crvenog i žutog ne mogu.
Bijeli leptir tada reče:
- Ako nećeš primiti i moja dva prijatelja, hvala ti na gostoprimstvu!
I sva trojica odletješe.
Kiša je padala sve jače. Leptirići primijetiše krupni crveni tulipan. Pohitaše tamo i ljubazno ga zamoliše:
- Dobri tulipane, dopusti nam da se sklonimo u tvoju kućicu! Kiša će nas upropastiti...
- Neka uđu crveni i žuti. Bijelog leptira ne primam - reče tulipan.
- Tvoja nam zaštita ne treba ako nas ne primaš svu trojicu. Više volimo zajedano umrijeti nego svoga prijatelja ostaviti - rekoše uvrijeđeno crveni i žuti leptir i odletješe.

Taj razgovor čulo je sunce. Odmah je rastjeralo oblake. Zasjalo je toplo i osušilo krilca leptirićima. Oni su ponovno poletjeli na livadu. Igrali su se sve do večeri. Kad je vani smrklo, vratili su se kući i umorni slatko zaspali.