pisem o istoj stvari...
kako sam htio iznenaditi neke meni drage osobe...
i spremio se ja...
i onda ono nadobudan stici cu posliej posla sve to...
krenem s posla...
i negdje kod prvog rotora(oliti tokija kak ih mi od miloste zovemo)
ja se zamislim
sta ce ljudi pomisliti?
da se zapucao 100000(ili koliko god upisete sasvim svejedno) km onako da vidim kako su?
a nismo se dugo vidli
i druzenja su prestala...
ali onda se razmisljam pa mozda j eok
ali sot kupiti
ma kupim neke slastice (a tocno znam za koje slastice doticne i doticni "ubijaju" ;) )
i onda razmisljam a bas lijep dan, suncan....
i onda ops rampa
zeljeznicka, aha ajd dobro cekam ja
i ugasim auto jer ljudi idu s posla pa dok se izvuku s vlaka trebas vremena...
i onda vidim polako zatvaraju se vrata vlaka
i ja okrenem kljuc a ono "krrrr krrrr"
gledam kljuc pa svoju ruku jel onemocala ili sto
okret malo ostriji "kr kr kr " stanem
halo pustim kuplung iz brzine izbacim i lagano okrenem kljuc
i ono vruuuum zatresti kao da nista niej bilo
daklem napominjem da uopce gas nisam stiskao za vrijeme ovih radnji...
i sad gledam kako se otvara rampa
zvoni mi mob...
buraz javlja da i njemu auto zeza...
ok to mi je dovoljan znak....
krecem polako i vozim se do doma
razmisljajuci kako ipak bolje da nisam isao...
ali evo jos me i sad pece savjest...
bilo bi lijepo vidjeti te ljude
iako nam se sad vjerojatno razlikuju zanimanja i sve...
svejedno
idem uzivati :) kao i vi :)
i da ...
za sve vas..
poluuspavanka od balasa....