JESENJI DAN
Gospode, čas je. Ljeto b'ješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.
Zapovijedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednju slatkoću.
Tko sada nema kuće, taj je više
sagradit neće. Tko je sada sam,
ostat će sam, da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejama, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše.
OZBILJAN ČAS
Tko sada plače negdje u svijetu,
bez razloga plače negdje u svijetu,
nada mnom plače.
Tko se sad smije negdje u noći,
bez razloga smije negdje u noći,
meni se smije.
Tko sada ide negdje u svijetu,
bez razloga ide negdje u svijetu,
polazi k meni.
Tko umire sada negdje u svijetu,
bez razloga umire negdje u svijetu,
pogleda mene.