Brineta: Znaš što, shvatila sam danas da njemu uopće nije stalo do mene i odlučila ga prekrižiti zauvijek!
Plavuša: A ja sam danas morala nazvati Alana – poslovno. Fakat sam morala i 3 sata sam se dogovarala sa sobom kako da to uradim. I na kraju sam ga nazvala!
Brineta & Crvenokosa: I šutiš cijeli dan?! Iiii?
Plavuša: Ništa. Prekrižila sam ga zauvjek!
Brineta: Pa što ti je to rekao?
Plavuša: Baš ništa. Kao i obično, pričali smo pola sata o svemu osim o poslu, umirali od smijeha i bilo je baš najs.
Crvenokosa: Ali?
Plavuša: Nema ali. Onda smo, opet kao i obično, rješili poslovni dio za dvije minute.
Brineta: Pa zašto si ga prekrižila?
Crvenkosa: Niš mi nije jasno!
Plavuša: Pa kad sam poklopila, skužila sam da mi je pun kufer te sapunice i da mi ne pada na pamet živjeti od mrvica i čekati da se gospodin odluči...
Ja zaslužujem više. I zato sam ga prekrižila...
Tajac.
Iz zvučnika dopiru suptilni orijentalni zvuci uz vokal Ž. Joksimovića. Svira Leđa o leđa. I baš nekako paše. Slušamo stvar u tišini, a onda sve tri krenemo pjevati refren koji ide ovako:
Dodir leđa o leđa,
ruka led ledena,
da li znaš kako vređa prazna postelja,
i kad mislim da spavaš,
ti se iskradeš van,
Bože samom sam sebi suvišan...
No zadnji stih, ničim izazvana, zamjenim sa:
dok ja ležim u postelji sam...
Cure umiru od smjeha. Ja (opet) zbunjena, pitam se što mi je to bilo...
I onda ničim izazvana tresnem: Zapravo ja i on hodamo, samo on to još ne zna!
Crvenokosa: A lijepo sam ja rekla da tebi nije dobro kad ne piješ alkohol!
Post je objavljen 24.03.2006. u 14:08 sati.