Marketing
Počinje moje vrijeme (kakvo god bilo)
Moram prestati biti zadubljena u misli dok hodam cestom jer ću jednog dana nastradati. Ali ne mogu si pomoći. Samo hodam, izgubim pojam o vremenu, vjetar u kosi, sunce sije... Katkad doista poželim da nikad ne stignem na odredište.
Ne volim razmišljati o budućnosti no o tome što ona nosi. Svi zamišljamo tako lijepe stvrai koje se na kraju ne ispune. Zato nikad nikad ne gledam tako daleko u budoćnost. A sad sam se ulovila u vlastitu klopku i moram donijeti odluke koje će se odnositi na moj cijeli život.
Ali ne, neću. Ne mogu. Znala sam svoj život do 18-e godine. Bio je pomno isplaniran, a za nekoliko mjeseci se prepuštam vjetru. Nekamo će me odvesti. Neke karte će se valjda posložiti.
ŠUTNJA NAGRIZA OBALE
I VJETAR SOL PROSIPLJE
PUTIMA MOJIM
UCRTANIM.
JA,
TVRDOGLAVA,
SNOVE OBLAČIM
BOJAMA PRKOSA
I USTAJEM
U IME RATNIKA.
POČINJE MOJE VRIJEME
NAPOKON.
Post je objavljen 24.03.2006. u 14:13 sati.