Na priču koji neću nikad napisati; "Jadranka; žena koju ću u nastavku priče zvati Marija"; potaknulo me iščitavanje, uskladišteno u opskurnoj atmosferi zacrnjenog ITDa; opijeni dušebrižnici poslagani za stolovima, i moja malenkost; u žutoj ;o da, programatski obučenoj žutoj majici; ustoličena tik ispred ili iza; kako se uzme; dakle ustoličenoj TIK uz ugašeni Kofi-mašin.
ž- je tu slučajno, al neka ga
Otkantah yogu
ja to nemogu
Reko G da se rimuje
pa dijelim s vama;
znam da volite finu
rimu
Ranije istog dana...
Prežderala sam se!;
domaće štrudle jabučare i domaćeg krufa s pet vrsta namaza;
(sve ispekao dragi; u novo otkrivenoj; pardon; ponovno otkrivenoj fazi "kruh naš svagdašnji podari nam ti")
kaže čovjek da ga to "uobličuje" a bogami i mene će, nastavim li ovim tempom papat...
Svi ga nagovaraju na restoran.
Ja sam oduvijek bila za pekaru;
a mene se treba slušati jer mojim žilama teče kap židovske krvi
koju ćemo unovčit!
crno brašno - krušna peć
malo tajnih sastojaka
malo fix ideja i ludih oblika; i
puf!
voila!
(Mislim da smo nepobjediva kombinacija.)
di god nas na ovom svijetu instaliraju.
Mi ćemo vas svih nahranit i navuć na naše kifle!
On peče i vaš je idol;
a ja menadžer i animir dama;
šivam stolnjake; radim video...
Kasnije istog dana;
Na trening ne odoh, pod blijedunjavom izlikom napuhane mješine zvane DROB.
Prošli sam tjedan na vježbanje otišla nakon popijene pive??!!; iskustvo dostatno da mi više ne bude svejejedno kakva dolazim. Poštom sam se tog imperativa sjetila prekasno, preostalo mi je bilo samo još grizodušje zbog propuštenog istezanja, pravilnog udisanja i izdisanja, i oznojavanja u pokušajima da, dok stojim na rukama, pljesnem tabanima. Shrvana nečistom savjesti; odlučila sam se za prostodušnu varijantu; "pijem da zaboravim".
Prva postaja bila je gorenavedeni opskurni ITD; i gorespomenuta pozicijia i ambijent;
nakon kojeg sam uskočila u crveni dvopreg čiji su me vranci letom dolepetali do CeKaTe-a; užeglog od neprestanog tulumaranja; nikotina i jeftine cuge.
Molim, odsad svi izlazimo tamo!;
kava je 4 (4,5kn);
piva 8;
usluga srdačna
wc prostran i pristojan
ekipa- taman!
(pretvaram se u lutajućeg kafandžiju;)
Naizmjence sam se izderavala na uho sa jednom gala kitom
koji mi je zapravo nebiološki brat, sad kad malo bolje promislim,
i
o kojem će biti još puno riječi nadam se, jer smo usnuli isti san.
A to nije mala stvar!
odmah isključujem dejstvo aklohola!
"pa nismo deca...."
njegova sam dva riđokosa jarana odvezla u KP
šumaherski doškripala do doma svoga i sad bdijem
kako bih "uspavanog" otfurala do zračne luke Bleso
na avijon za Majami,
da, MIAMI BEACH...
gdje će se on nalaziti sutra, a mi ne,
i odakle kreće njegova životna avantura zvana
"konobarenje na kruzeru"
sretno mu bilo!
i mirno more i oceane,
pune vreće manče,
i zgodne (nezaražene) egzotične ljepotice
mu želim!
Evo sada pričća dana...
Grabim danas po-dvije skale do ulaznih vrata; i osjećam pritom kako nešto gadno zaudara na- zagorenost.
Pretpostavljam da je koja od mojih vrlih haustorica nešto ostavila malo poduže na špaheru da krčka... i cerekam se bezbrižno njihovim nedaćama, razmišljajući što li ću ja zakrčkati danas....
Ulazim u svoj ćumez; i mirno nastavljam činiti što se činiti da...
Jedno od toga jest pranje veša; kako bi izvela taj manuvar; već opranu turu moram izvadit iz mašine i postavit na sušilo, i to tako da blještave sijalice na probude "uspavanka" uvaljanog u perje i jastučiće. Iako je kršan deran, bilo mi ga je žao budit. Pogotovo agresijom halogenke, jer meni je to najmrže;
zaspeš, a onda tio neko bezobzirno grune 150V u oči i kaže "ups sori..."... Ima li što gore od brutalnog buđenja??
Rekoh, nek se naspava jadan, puno ga toga čeka.
Tako, šuljajući se ko špijun; uđoh u sobu, noseći pun kain svežeoprane robe. Napipam stolnu lampu; uključim je u struju i zabijem u policu, tako da ispucava što je manje moguće svjetla, tek toliko da otprilike vidim što radim.
Pedantno poslažem veš na sušilo. (to volim)
Pedantno napustim sobu.
Pedantno sjedam za kompjuter; beskonačno vrtiti sve moguće fotošop kombinacije iste slike. (i to volim)
Mala se sprema za izlazak (takozvani UDES).
Okrenuta leđima, ni neprimjećujem je, sve dok ne izađe iz druge sobe i reče;
"moja Cho; skoro je požar izbija!"
Ja se sva odsutna okrenem i pitam
"A?"
i vidim nju kako nosi prugastu majicu iz koje suklja dim i žar.
Finu mornarski prugastu majicu; koju mi je nadavnmo poklonila stara, onu koja mi kao dobro stoji, i baš mi je draga!
Dim i žar!
ljudi moji
ma ke škandal!
Stolna lampa je samininicijativno započela požar, i u buduće ću morat ekstra pripazit na nju jer je pokazala svoje primarne piromanske sklonosti; plus osvetnički karakter, valjda zbog toga što sam se popodne sprdala na račun svoje zagorene susjede.
a Vidi me sad - zadimljena!!
eto ti na- kada şi zla!
Ko se zadnji smije- najslađe se smije!
(to, doduše, nikad nisam razumjela;)
Eto,
tako u mene skoro izbio palež;
arsen
što sam odmah trebala shvatit kao loš predznak;
ko u "alkemičaru";
no, srećom, ne-šišam alkemičara.
pa nisam!
"uspavani" nije ni trepnuo, ni hrknuo, ni zakašljao, ni osjetio.
To se, dragi moji, zove gostoprimstvo!
Mi gasimo požar- vi spavate ko bebice!
Svi ste dobrodošli!
Zimmer frei!
willkomen!
Odplutajte slobodno u sedmo nebo, udobno ispruženi u mom krevetiću;
ako izgorite; jebiga!
bolje izgorit putujući u sedmo nebo
nego recimo skliznut u kadi!
....
Post je objavljen 24.03.2006. u 01:38 sati.