Marketing
Kamen ljubavi
Pregledao je kamenje kojim je bio okružen. Ništa naročito, pokoji kristal, malo vapnenca, sediment. Ništa specijalno. Krenuo je dalje, na novo mjesto, novu lokaciju gdje će opet pogledati stijene. Krećući se putem kojeg je rijeka utisnula stoljećima prije naišao je na mali komad zemlje koji je svjetlucao. Prišao mu je i kleknuo. Pijesak se malo udubio pod njegovim koljenom. Sa njegove lijeve strane vidio je komad neobične stijene, više kristal. Nije bio bistar, nego čelično-siv, hladan i metalan. Pomalo odbojan. Brzo se prisjetio klasifikacije kristala i odmah je znao da ispred njega stoji čudan kristal. Lagao je odgurnuo pijesak oko kristala i uzeo ga u ruku. Hladnoća ga je isti čas preplavila i razmišljao je da li ga ispusti ili zadrži u ruci. Unatoč sada već neprijatnoj hladnoći zagledao se u kristal jer mu se učinilo da se u centru kristala koji je postajao sve prozirniji nešto pomaklo. Oči i mozak su mu govorili jedno, ali on od šoka nije mogao vjerovati samom sebi. Vidio je nju, svoju zadnju ljubav. Ljubav je pukla naprasno i završila gorko, a svakako nije morala tako. Previše je ljepote, lijepih riječi, poljubaca bilo iskazano, rečeno. A završilo je sa gorčinom. Ruka mu se sve više hladila, gledao je nju. I još uvijek nije vjerovao. Gledao je kako dolazi njemu, gledao je kako se smije, gledao je i pitao se, što je pogriješio, gdje je falio, zašto. Suze su mu potekle, učinilo mu se da su se trenutačno zaledile, kao da u njemu nije ostalo niti truna topline. Samo hladno ledeno srce bez ljubavi. Prenuo ga je vjetar. Onda je čuo ptičji pjev, pogledao u stranu i vidio mali cvjetić koji se stidljivo gura put sunca. Kamen je bio neproziran, siv, mrtav. Pitao se nije li sve to bila mašta, tužna sjena osjećaja, trenutak sjete. Vratio je kamen na njegovo mjesto i pokrio ga pijeskom. Još nije došlo vrijeme da bude hladnog srca. Ostalo mu je dovoljno ljubav da voli i da krene dalje. Dan je tek počeo…
Post je objavljen 24.03.2006. u 01:36 sati.