Požuda i grijeh
'Neka nitko , kad je napastovan , ne kaže: ' Bog me napastuje'. Bog naime ne može biti napastovan na zlo , a niti sam nikoga ne napastuje. Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita požuda. Ona ga izvlači i mami. Zatim požuda , pošto začne, rađa grijeh , a grijeh , kad je gotov , rađa smrt.'- Jak 1: 13- 15
Požuda je , znamo , vrsta želje; snažna, afektivna, jača čak od onoga čija je , ili bar sa težnjom da ojača i pobjedi. Požuda je i želja usmjerena ka nedozvoljenim nam sadržajima. Nisu sve želje grešne i nedozvoljene , i ne vode ka zlu i patnji. Takav pogrešan stav ima budizam: želje su zlo po sebi i lišavanjem želja idemo ka oslobođenju -nirvani. Ne ! Odbacivanjem bilo kakvih želja idemo ka slabljenju volje, i ka malodušnosti. Bog je kreativan Bog i njegova volja je stvaranje, dakle kreacija a ,uz to, u ljubavi održavanje već stvorenog.
Proces stvaranja i djelatne ljubavi , ljubavi koja se uvijek iznova dokazuje i pokazuje , traži postojanje želja . Da bi se uopće neko dobro djelo ili djelo ljubavi moglo ostvariti , mora se prije toga to željeti !
Rješenje je, dakle , u 'kanaliziranju' , usmjeravanju svojih želja u pravom smjeru !
Zato i molimo '...neka bude volja tvoja...' ! Zato i istražujemo Sveta Pisma da otkrijemo u njima ; što je za nas Volja Božja.( što Bog želi da mi želimo!)
Post je objavljen 24.03.2006. u 00:57 sati.