3 jedi viteza vs Chudovishte
...Kažu da je Alkohol čovjekov najveći neprijatelj, a samo kukavica bježi od neprijatelja- starohrvatska maxima...
U jednoj dalekoj galaksiji, i prije mnogo miliona godina, živjela su tri Odabrana mladića. Njihova sudbina je bila zacrtana davno prije njihova rođenja. U prašnjavim skriptama drevnih magova, između starih Klikova i Sportskih tjednika, zapisana je legenda o 3 viteza koje će se pojaviti niotkud u zlo doba noći i lišiti čovječanstvo njegovog svirepog i podmuklog demona- Alkohola. I to na najbrutalniji način. Naime, namjeravaju ga iskapit...cijelog. Ovo je njihova priča...
Tragedija u 666 činova
Likovi:
Vu(k): Milan će osvojiti Ligu šampiona, Svima vama, Ova se sigurno jebe ko krava, Da li da igram Menager ili Rome-total war? Možda te 4 rečenice najbolje opisuju našeg prvog junaka
Pejica: Moja domovina, Ne da mi se, Slijedeći tjedan, Juventus, Izgubio je jaknu, Borić, sutra idemo na bicikl, Strasno micanje kažiprstima u svakoj napetoj situaciji, i ples; su njegove vrline
Autor: Branimir Štulić je najljepši od svih i samo zato ga volim, Barcelona, Lyon će izbaciti Milan, Frizura( na juriš), pravi se vazda pametan, kritičar u družbi, bez vrlina
Zajednička osobina (prokletstvo): Oni vole piti pivo, ono ZAISTA vole piti pivo i rakiju u neograničenim količinama. Pozdrav Zagrebačkoj pivovari i šljivicima.
I nakon toga rade scene. Njih 95% ljudi smatra idiotima, a onih 5% su veći idioti od naših junaka.
Mjesto zločina: Kraljevstvo Stjepana Radića, iza 7 gora i iza 7 mora.
Vrijeme radnje: srijeda, veče
Na dojavu o nekakvom tulumu u kraljevstvu Stjepan Radić i pojavljivanju Nemani, naša tri junaka su nevoljko odlučila zaputiti se prema istom s nakanom, tamnijom od noći, da se suoče s demonom od tisuću lica, kojeg u nekim predjelima nazivaju Konjak, u nekim Štok, u nekima Vodka... Pojavljuje se s mrakom, izbjegava danje svjetlo, a u svojoj podmuklosti ne liši se niti zaogrnuti i sakriti u coca-coli, i juice-u. I tako vreba na svoju žrtvu.
Scena 1.
Stoički i asketski uređena soba našeg Pejice u zamku Shara. Mjesto koje je pretrpjelo najviše borbi s Chudovištem. Sami zidovi vrište od ožiljaka, nanijetih u žaru borbe. Na tronu sjedi Pejica i dirigira, jednim prstom, cijelim minijaturnim orkestrom smještenim u nekakvu bijelu kutiju podno prijesta. A oko njega sultanova svita. Njemu s lijeva sjedi gospe Marina i Veca, mladi ninja zvan Bepo koji se s bocom Rizlinga druži i neki Čovjek, čudnog svjetonazora. S desne strane sjede, redom, Autor, koji pokušava dokučit dno čaše piva, potom, Latino lover, s bocom gusarskog otrova, kojeg je donio iz neke egzotične zemlje crnih ljudi( sudeći po crtežima na boci). I zatim Vu(k) koji isto uživa u nektaru pive. Družba se skupila pomoću telepatije koju je izveo Pejica. Iznosi samo 43 lipe po misli. Raspravljalo se o krucijalnim temama po cjelokupno čovječanstvo; Da li lavovi, i ostale mačke vide boje? Za afirmacijsku grupu je vodio riječ Autor, a za negacijsku Vu(k). Koncenzus nije donešen, iako je afirmacijska grupa imala bolji skeč. Zašto je A.B. Šimić pisao na ekavici? Tko je više jebao; Freddy ili Morrison? Na neke stvari ipak nikada nećemo znati odgovor...
Nakon što se družba okuražila, i odsedlala konje, kliznula je u noć prema starom kralju Sjepanu I Radiću. Došavši do starog druma, junaci su pričekali diližansu koja ih je trebala povesti do krajnje destinacije, ravno do dna. Put je bio krajnje neudoban te su putem izgubljeni Latino lover i Čovjek. Samo se kroz noć prolomio krik jedi Pejice: kupi pelin, mali, pelin i popratio to s jedi vještinom komunikacije; krajnje neshvatljiv ostalim. Naime ispružio je 2 prsta i vrtio ih je u krug. Već se na prvi pogled vidjelo da je Zlo zavladalo zamkom Stjepan Radić. U zraku se osjećao pritisak kako tutnji u glavi, i život je bio smiren kao mlijeko u čaši. Previše smiren... Tišina je bila odveć zlokobna....
Samo se nakratko pogledavši, junaci su shvatili u kakvoj su opasnosti, te se brzim i okretnim stopama zaputiše u tamnicu, zvanu odmilja Tulumara. Užas je premala riječ za opisati horor koji su zatekli naši heroji. Glazba je bila mrtva, a čega smo se najviše i bojali, na astalu je stajala boca izrazito nekvalitetnog vina( neki to nazivaju i stolnim vinom). Alkohol je zavladao ovim krajevima. Ali gle! Niotkuda iz mraka izranjaju nestali Latino lover i Čovjek, naravno bez pelina. Pošto nije bilo glazbe, družba je odlučila uzeti stvar u svoje ruke i svojim gromkim i milim glasom ispuniti prostoriju. Mnogi su na to negodovali, iz nekog neznanog razloga. Vjerovatno se to đavo iz njih pomaljao. Izvevši nekoliko ceremonijalnih i uhodanih rituala uspjeli su uništiti Vino, uz pomoć mineralne vode. Tu su izgubljeni gospa Marina i šegrt ninja Bepo.
Nakon što je Alkohol razriješen, junaci su smatrali da su dovoljno jaki da se uhvate u koštac s mjestom drevnog zla, mjesto poznato pod nazivom Akademija i Roko. Nekoć je tu stajalo Smeće, mjesto zvonke radosti i sreće, no to su bila neka sretnija vremena... U tim mjestima su brojni ljudi izgubili razum, i zlatnike, a tako je nažalost bilo i sa našim štićenicima. Najteže je stradao Vu(k) koji je nestao u žaru borbe, pa je bila organizirana hajka za njim. Pronađen je kako mahnito proždire sendviče u fast-foodu, u uvjerenje da ona draga Teta na Savskom mostu ne radi više. Kakva zabluda...s teškim posljedicama. No uspjeli su pobjeći, iz ralja Akademije, i nestali zajedno u noći.
A željeznicu guta već daljina....
Post je objavljen 24.03.2006. u 00:15 sati.