Katkad sam sama sebi smiješna koliko znam biti smušena. Zbunjena. Smotana. A onda još ima dana kad je to osobito izraženo. Na entu potenciju, reklo bi se matematički. A «n» teži u beskonačno.
Primjer prvi. Ostavim mobitel negdje u kući i ne znam gdje je. Tražim, tražim, onda počnem prekapati po džepovima jakne, kaputa... I ništa dok ne nazovem s fiksnog. Onda on obično zazvoni u torbi, ostao mi kad sam došla s posla. A znao je zazvoniti i pod sjedalom u automobilu ako mi je ispao iz džepa.
Primjer drugi. Naočale. Spremanje na posao, relacija soba-kupaonica, pa na red dođe malo «fasade» iliti šminke, a da bi se došlo do očiju, treba skinuti očale. Nakon toga se okrenem oko svoje osi i više ih ne vidim... Gdje su? Gdje su? Soba-kupaonica-soba...Pa gledam na krevet, nema, a da stvar bude gora, nemaju okvira pa nisu tako uočljive ako i ostanu na krevetu. Sve je dobro dok ne sjednem na njih. Ili ih ne nagazim. Uputim se opet u kupaonicu i onda ih nađem u hodniku. Ostavila ih na ormariću za cipele.
Primjer treći. Sinoć dolazim s posla, uvezem auto u garažu, uzmem torbe...jednu, drugu. Dolazim pred vrata, ona zaključana. Gurnem ruku u džep od kaputa, nema ključeva. Drugi džep, nema. Ma bravo, pa je li moguće da sam ih ostavila u autu??? Sigurno, kad sam uzimala torbe s prednjeg sjedala i izlazila, sto posto sam ih ostavila neka vise u bravici. Pozvonila sam i u međuvremenu mi je otac otvorio vrata. Pitao me gdje mi je ključ, naravno. Kažem mu da sam to očito ostavila u autu jer je izlaženje izgledalo kao evakuacija s punom ratnom opremom.
Vratim se, otvorim garažu, otvorim auto (ne zaključavam ga u garaži), ali ključeva nema. I tad mi sine. Zemljo, otvori se! Izlazeći iz auta, jednostavno sam ih spustila u torbicu na ramenu. I cijelo vrijeme su bili tamo, samo je trebalo gurnuti ruku u nju, naći ih i otključati kuću.
Nemam više riječi. Grozim se takvih dana. Pa ta moja smušenost! Dobro je dok je tako doma, ali kad to počne negdje gdje moram biti pažljiva i nesmotana, e, to je već problem. Sljedeći ću put u knjižnici tražiti nešto protiv autodestrukcije. Naime, ono «Ne mari za male stvari» na mene ne djeluje. Ili da idem u ljekarnu po antisklerin?
Post je objavljen 23.03.2006. u 21:20 sati.