Slabašan plamen tinja, polako se gasi,
I nestaje, gotovo neprimjetno. Mrak
zavlada prostorijom. Čuju se samo beskonačni
otkucaji starog sata.
Sat koji otkucava život, sekunda
po sekunda..
Razabire se zvuk glazbe, iz daljine.
Otkucaji postaju brži.
Vrijeme prolazi prokleto sporo, glazba
postaje jača. Razabiru se tonovi ispraznog
glazbala…koje svira, u prazninu.
Nepoznati upali svijetlo, i uništi ljepotu.
Uplaši se, i ode.
Ostaju prazne misli i realnost.
I tuga.
Post je objavljen 24.03.2006. u 09:09 sati.