Ne ovo nije neka nova ratna pjesma sa Škorina ˝super zanimljiva˝ albuma,nego agonija kroz koju prolazim već peti dan.Ponedjeljak navečer sam doteturao do kuće blijeda lica,umornih nogu i s osjećajem mučnine u želudcu.Osjećao sam se kao da sam za ručak pojeo jednaku količinu hrane kao Roseanne.Legao sam na krevet.Temperatura me trese,a niz nos teku Niagarini slapovi.Preživio sam prvi dan,no cijelu noć nisam mogao spavati jer sam kad god bi zaspao sanjao scene holokausta.Sutradan stanje je bilo još gore.Temperatura se tri puta dnevno penjala iznad 40.Oči su mi bile vatreno crvene od popucalih kapilara.Znojio sam se poput Krmača iz mog razreda.Sve mi se vrtilo.Popio sam Coldrex,Aspirin C,Lupocet,no ništa ne pomaže.Tada mi je prišla stara i rekla da ima još jedan lijek,no primjena nije baš najugodnija.Odmah sam se sjeti o čemu se radi.Mislio sam,samo to ne.SPASITE ME.Ispočetka sam mislio da mogu bez njega,no nakon dva sata ja više nisam mogao.Uzeo sam čepić u ruke i gurnuo ga u .....(vjerujem da znate gdje).No pomoglo mi je.Temperatura mi je pala na 38,a takva mi je i danas.Doktorica je rekla da ne idem u školu do ponedjeljka tako da mogu još nekoliko dana ˝uživati˝.Baš je jadno kad ostaš doma,a stvarno si bolestan :(
Za kraj da se obratim curi koja mi je rekla u prošlom postu da sam kreten.Bahahahahahaha kao da to nikad prije nisam čuo.A žašto?Zbog onoga što sam napisao?Ono je samo istina,a ti ako se nemožeš suočiti sa svojom debljinom ja ti tu ne mogu pomoć.Priznaj sama sebi jer to ti je privi korak k dijeti.
Post je objavljen 23.03.2006. u 19:49 sati.