Mitologija naroda Sjeverne Amerike
Kod svih naroda Sjeverne Amerike, Athumanunh tu podrazumijeva narode koji su živjeli i još žive sjeverno od današnjeg Meksika, razlikujemo dva tipa junaka koji imaju od plemena do plemena samo različita imena, a to su: Pramajka-Pauk i njezini unuci Blizanci Ratnici. Pramajka-Pauk u potpunosti je ženski tip junakinje (Athumanunh će je po svom nahođenju usporediti s Evom ili možda Lilit) i ona kao takva raspolaže sposobnošću transformacije kroz mitološke priče naroda Sjeverne Amerike. Dakle, Pramajka-Pauk uvijek živi sama ili povremeno sa svojim unucima, a može se preobraziti u staricu ili pak ponekad u vrlo mladu i zgodnu djevojku. Ona svojim mudrim savjetima kroz mitološke priče pomaže dobrim ljudima, a one druge s lošim mislima proganja u Podzemni svijet. Ratnike Blizance vrlo je teško definirati, jer oni u sebi nose praiskonski dualizam koji je temelj svakoga čovjeka. Najčešće su to mladi i snažni ratnici, no, mogu biti i mudri starci, jedan je uvijek dobar, a drugi je tada loš i zao. Dok jedan živi na snažnim Sjeveru drugi obitava na nježnom Jugu i baš ta ravnoteža održava Svijet u postojanju. Ratnici Blizanci zapravo su personifikacija čiste akcije, obično imaju natprirodno (božansko) podrijetlo, a Svijetu su donijeli sigurnost i harmoniju jer su u bitkama uništili zlonamjerne bogove. Vrhovno božansko biće je Stvoritelj koji je čovjeka stvorio od praha ili blata i on je Jedan, on je Sve i on je u Svemu. (Dolaskom Europljana – bijelaca isti ga preimenuju u Duha Svetoga, a narodi Sjeverne Amerike tada ga prihvaćaju kao Velikog Duha Manitoua – po Athumanunhu) Za narode Sjeverne Amerike Sunce je Veliki Otac, a Zemlja je Velika Majka, pa boravak na Suncu i dodir Zemlje za njih predstavljaju najveći blagoslov. Vjetrovi, kiše, oluje i gromovi za narode Sjeverne Amerike su načini pomoću kojih komuniciraju Veliki Otac i Velika Majka. Značaj Mjeseca i Zvijezda varira od plemena do plemena naroda Sjeverne Amerike. Rijeke, planine, pustinja, kamenje, voda, životinje, biljke i ljudi obdareni su izuzetnom snagom koja štiti, a pomoć se traži kroz molitve od dobrih Duhova koji su pomoćnici Velikog Duha ili Stvoritelja. Kod većine plemena naroda Sjeverne Amerike ne postoji koncept života nakon smrti, ali poneka plemena, poput Hopia, imaju i to (dolina koja se nalazi ispod Velikog jezera na čijim livadama žive sretni ljudi koji su činili dobra dijela za života, dok oni drugi vječito prelaze pustinju u kojoj raste samo trnje – po Athumanunhu) Mitologija i njezine nevjerojatne priče prenosile su se tijekom zime kada bi najstariji starac ili starica okupljenima oko vatre usmeno prenosila priče koje su morale biti veličanstvene i tajnovite standardnog početka i kraja. Kako su se te priče prenosile samo usmenim predanjima, poneki od doseljenika bijelaca, pokušali su ih sačuvati od zaborava zapisujući ih, no, tu su bilježene samo činjenice bez posezanja za analizom tih činjenica, pa su mnoge mitološke priče izgubile svoju originalnost i nama ostale samo kao fragmentirani podaci koji su još k tome i nerazumljivi, a nekima od Vas onda i doista mogu sličiti samo na basne za malu djecu. No, to nikako nije točno, ali Athumanunh je tu nemoćan i može Vam samo prenositi te fragmente koji su nekada bili izgovarani bez grešaka i bez izostavljanja bitnih činjenica, jer to su rituali i čarolije zbog kojih je cijeli narod, ako bi se nešto pogrešno izgovorilo ili možda izostavilo, mogao gladovati ili bi ga zadesila strašna nesreća.
Post je objavljen 23.03.2006. u 19:38 sati.