Raspored snaga turske 5. armije
Postrojbe turske 5. armije zauzele su obrambene položaje: 1) na azijskoj obali: 16. korpus (3. i 11. pješačka divizija); 2) na europskoj obali: 3. korpus (9. pješačka divizija koja je branila obalu poluotoka Galipolja, 5. pješačka divizija koja je branila Bularisku prevlaku i zaljev Saros, 7. pješačka divizija koja je svoju obranu naslonila na 5. pješačku diviziju i 2. konjanička brigada koja je vršila stalne ophodnje sjevernom obalom zaljeva Saros); 3) pričuvu je činila 19. pješačka divizija razmještena sjeverozapadno od Majdosa. Iz zauzetih obrambenih složaja jasno je vidljivo da su pješačke divizije zauzele obrambene položaje od obale prema unutrašnjosti s namjerom da zadržavaju protivnika do pristizanja postrojbi iz pričuve. (Divizijske pričuve nalazile su se na 10 do 15 km od prednjih krajeva obrane, a opća pričuva nešto južnije kod Majdosa. Na prvi pogled sve je posloženo vojnički baš kako treba biti, no, nekim čudom zaboravljen je zaljev Suvla koji nije bio niti utvrđen. Sukladno zamisli zapovjednika turske 5. armije umjetne fortifikacijske zapreke i bodljikava žica bile su postavljene u moru i na samim obalama, ophodnjama i stražarskim osiguranjima čuvale su se zapreke i obalni rub, a satnijske pričuve razmještene su na mjestima odakle su mogle zaposjesti bilo koji dio napadnute obale u dodijeljenim zonama i sektorima.
Saveznički plan desanta
Temeljna ideja Plana bila je da se pomoću desanta ovlada obalnim topničkim bitnicama kako bi kasnije flota mogla forsirati prolaz Dardanela. Temeljem podataka s izviđanja zaključeno je slijedeće: uzvisine Kilid Bahra predstavljaju vrlo jake prirodne obrambene položaje s glavnom obrambenom crtom koja se proteže od Majdosa po grebenu Kokma Dag prema zapadu, po grebenu Kilid Bahra do sela Mahrama, pa preko Adži Babe do rijeke Kerevez Dere. Druga utvrđena obrambena crta proteže se preko grebena Adži Babe dalje na istok. Kako je izviđao s razarača, general Hamilton stekao je dojam da je cijela obala od Bulaira do Suvale nepristupačna iznad koje se izdiže planinski lanac. General D'Amad predlagao je generalu Hamiltonu iskrcavanje u zaljevu Mitilena, ali je on taj prijedlog odbacio jer je bila otežana potpora desanta brodskim topništvom. Isto tako odbačena je i mogućnost iskrcavanja u zaljevu Saros, pa je ostala jedina mogućnost iskrcavanja u zaljevu Suvla. Umjesto da odabere sjeverni dio zaljeva general Hamilton odabrao je južni dio i time počinio totalnu i kobnu grešku. Naime, kod iskrcavanja na južnom dijelu zaljeva Savezničke postrojbe naletjet će na tri dominantne crte obrane. Prva crta je snažno utvrđeni položaji kod Kerevez Dere s mnogobrojnim strojničkim bunkerima, zatim kota 225 na Adži Babi i potom kota 230 na Kilid Bahru. Prva se trebala iskrcati britanska 29. pješačka divizija na plažama kodno označenima 'V', 'W' i 'X', a istodobno korpus ANZAC u Kaba Tapeu. Na taj način ratno brodovlje bi se moglo probiti do Kilid Bahra i Čanka. Mornaričko pješaštvo trebalo je provesti lažna iskrcavanja na plažama kodnih naziva 'S' i 'Y', francuska brigada kod Kum Kalea, a grčka legija u zaljevu Saros. Eskadra od 7 bojnih brodova BB i 4 krstarice CA u 0500 trebala je izvršiti topničku pripravu sve do 0530 kad bi počelo iskrcavanje. Za dan 'D' iskrcavanja određen je 25. travanj.
Saveznički plan iskrcavanja
Glavne snage za iskrcavanje: kopnene su 29. pješačka divizija pod zapovjedništvom zapovjednika Hunter Ueston i pomorske 1. eskadra flote pod zapovjedništvom kontraadmirala Vemisa. Zadaća glavnih snaga bila je dase zauzmu uzvisine Adži Babe i spajanje sa postrojbama ANZAC – a. Pomoćne snage za iskrcavanje: kopnene korpus ANZAC pod zapovjedništvom generala Berdvuda i pomorske 2. eskadra flote pod zapovjedništvom kontraadmirala Terzbia. Zadaća pomoćnih snaga je bila da zauzmu plato Kilid Bahra i napadnu Majdos kako bi time presjekli veze između sjevernih i južnih protivničkih postrojbi na poluotoku. Priprave za iskrcavanje provedene su sukladno planu, a vrijeme je bilo naklonjenu napadaču.
Post je objavljen 23.03.2006. u 19:25 sati.