Sad dolazimo do najzanimljivijeg dijela u radu s fondovima. Naime, fondovi nose nama ulagačima (kupcima udjela) prinos koji se mjeri u vrijednosti udjela a na godišnjoj razini u postotcima. Tako imamo različite postotke rasta fondova od 1,5 % pa sve do 50 % u jednoj godini.
Prosječni prinos dioničkih fondova je oko 15-tak %. Što je lijepi iznos pogotovo ako ste držali novac u banci na oročenoj štednji. No na taj iznos treba obračunat i provizije, naknade i troškove.
Svaki fond ima ulaznu i izlaznu naknadu koje se kreću od 0 % (nema ulazne/izlazne naknade) pa do 7 %.
U isto vrijeme postoji i naknada za upravljanje koja je u prosjeku između 1% pa do 3,5 %.
Nadalje postoji naknada za depozitnu banku koja se kreće od 0,15% do 0,30%.
E sad prepuštam svakome izračunat koliko na kraju dobiva kad poplaća sva davanja i naknade.
Ukoliko fond ima visok prinos (primjerice Victoria fond u 2004. godini 43 %) tada nisu problem ni visoke naknade. No kada je prinos fonda do 15 % godišnje te još i ima visoke naknade, ulagaču se mora zadovoljiti sa svega. 10-tak % prinosa na godišnjoj razini.
Na kraju ponavljam «prinos u ranijem razdoblju nije pokazatelj ni jamstvo budućih prinosa».
Post je objavljen 23.03.2006. u 18:26 sati.