Od kada pisem blog cesto sam nostalgicna...
I cini mi se da nisam jedina...
Kod mnogih sam primjetila to osvrtanje, prekapanje po uspomenama...
Takav jedan nostalgican post koji sam jucer procitala me natjerao na razmisljanje....
I shvatila sam da od nostalgije nema nista.
Dobro je sjecati se.
Pogotovo lijepih stvari...
A i one ruzne ne treba zaboravljati... Da se ne bi ponovile...
Treba se ponekad zagledati u neke stare fotografije, sjetiti se nekih dragih ljudi, nazdraviti ponekom vaznom događaju iz proslosti...
Međutim, covjek treba biti svjestan da je sadasnjost ono sto je bitno.
Istina je, gledana kroz prizmu nostalgije, neka prosla vremena uvijek izgledaju ljepsa...
Ali, propustamo li sve one lijepe trenutke sadasnjosti, u buducnosti necemo imati zbog cega biti nostalgicni.
Treba zivjeti za momente.
Ne zaliti za prosloscu...
Ne planirati buducnost...
Svaki covjek u zivotu ima svojih 5 minuta i ako ih ne uspije prepoznati oni odlaze u nepovrat...
Shvatite, sadasnjost je nasa buduca proslost.
I zato hodajte kroz nju sirom otvorenih ociju.
Ne brinite se kako izgleda mozaik zvan «zivot»...
Jednostavno uzivajte u svakom pojedinacnom komadicu tog mozaika...
Ne trudite se otkriti BIT.
Biti nema.
Bit je voljeti, biti sretan.
Bit je osjecati i biti zahvalan.
Bit je zivjeti.
Kradite sretne sekunde koje vas doticu u prolazu...
Stvarajte si svoje lijepe uspomene SADA.
Nemojte ih se samo sjecati...
Post je objavljen 23.03.2006. u 13:56 sati.