Znam što sad svi očekuju, ali ipak neću reći da ima pravde. Da ima pravde ne bi bilo ovog posta. A vjerovatno ni bloga. Zato ne očekujte to od mene.
Ali ima političkog samoubojstva, i svi mi znamo za gospodina koji ga je počinio. A ne bi smio. Jer i samoubojstvo je bilo grijeh zadnji put kad sam provjeravala. A on ne bi smio griješiti ni protiv sebe ni protiv drugih.
Ali, opet sam idealist. Treba mi pljuska za buđenje.
Provjerih jutros i bijaše istina. Catcher je bio u pravu, a gđa Naumovski će biti vraćena na posao.
E, pa hvala, ne Bogu, već medijima. Svi se boje da se prašina koja se digla ne slegne po njima, pa su se pokrenuli i neki kotačići. Jer znam da to nije učinak obične ljudske dobrote i humanosti, iliti, ne daj bože - Pravde. Mislim da kad prosječni hrvatski ministar spomene pravdu u usputnoj rečenici, pola Sabora tri put pljune protiv uroka.
Zlobna sam , ali imam i pravo na to. Jerbo sam građanin Republike Hrvatske i imam punokrvno političko pravo pljuvati po njenom vodstvu. Ipak je ovo divna država. Kome treba psihijatar kad već svi znamo tko nam je kriv za sve naše traume i nesreće?! A znamo i gdje ćemo ih naći.
A bome, i kojim imenom nazvati.
Zato smo mi Hrvati psihički i fizički relativno zdrava i uščuvana nacija. Mnogo se krećemo (od birtije do burze rada i nazad), štrajkamo, provodimo mnogo vremena na otvorenom (što jer smo ostali bez krova nad glavom, što zato što kampiramo na Markovom trgu), a sve to rezultira zdravim tenom i sportskom građom.
Lijep ten imamo zahvaliti činjenici da većinu svojih frustracija ipak uspijemo iskaliti na nekome. Većinom na nedužnoj voditeljici dnevnika, jer, eto, tužna je istina da uvijek nastrada glasnik.
A i TV prijemnike često mijenjamo, što pak rezultira suficitom u proračunu Gucića i inih.
Što je opet dobro, jer oni popravljaju hrvatski prosjek primanja. Prosječna plaća u Hrvata je 4,767, i neštositno. Ali zapravo treba stajati- prosjećna plaća zastupnika u Saboru = 22,000,000 (bez prijevoza, naravno); prosjećna plaća trgovca 2,250,000 (uključen i nadoplatak za 4 djece).
Pa ti sračunaj prosječnu plaću u Hrvata...
A naši silni uspjesi u sportu izravno su prouzročeni lukavom politikom našeg vodstva. Mi svoje mlade sportske nade ne mazimo k´o oni vani. A ne, ne, ne..
U proračunu ministarstva mora, turizma, športa, jezera i rijeka, glavnih i sporednih pritoka i svega ostaloga što nije stalo u prethodna 23 ministarstva, buđet jedva pokriva napojnicu za dičnog ministra, a kamoli hotele za sportaše. Fuj, kakva rastrošnost. Pa neće oni nama po hotelima spavat. Pa da se raspekmeze. Ko je to vidio. A ne. Šator i kampiraj. Zbliži se sa prirodom. Pa si napravi vlastite skije od granja koje pronađeš u šumi. Jer obitelj ti je i ovako digla duplu hipoteku na kuću ne bi li kupila pancerice i odijelo. Polovno. A zato je i dobro da se uče na život u prirodi. Jer ako ne osvoje zlato na idućoj olimpijadi, mogu tamo i preselit.
Eto, zato i imamo sportaše kao što su Janica i Ivica, Ljubičić i Mario Ančić... i još neki, ali ja sam em loše potkovana u sportu, em naši bajni urednici sportsko-obrazovnih teve emisija ne misle da je potrebno prenosit išta manje od borbe za zlato. Tako, ne da mi samo promakne svako četvrt finale, već i cjeli j... sport. Hrvatska ima bob tim?! Ma nemoj me klat? I bejzbol igramo? (niste znali, jel´da?) Ok, hokej na travi sam zapamtila. Jer zvuči smješno, ne zato što bi ga netko dvaput spomenuo..
Ali da igramo nogomet pod vodom, to će prenosit. Da, čitavu reportažu sam vidjela pred koji mjesec. Simultano iz dva kuta snimano, sa pravim reporterom na terenu i jednim novinarom/komentatorom iz studija... Egzotika, reći će.
Sad će netko pomislit da politika nije dobra prema sportu. Ma, nisam to htjela reć. Naravno da paze na naše sportaše... jednom kad ih Eurosport spomene kao velike potencijale, i Mesić ih pozove na audienciju. Da im protrese ruku i pita kako mama i tata.
A kuću i stan, pa to će doć kasnije. Kad obrnu koji milijon na turniru, kupe si vlastitu jahtu, onda će i država donirati 20-ak kvadrata na lijepoj lokaciji. Uz odlagališta azbesta.
I možda novu šiltericu. Sa lijepom šahovnicom, rađenu hrvatskim vezom.
Mada bi im je radije tetovirali iza uha!
Da nikakvom Katru nikad ne padne na pamet ponudit im više love nego što to mi možemo. Rođen si u Hrvatskoj, ergo vlasništvo nad tobom je dokazano. Pa da ni adresa u Monte Carlu ne spasi tvoju zaradu od hrvatskog poreza!
Ne brinite ništa, zauzvrat će dobiti lijepu šiltericu iz china shopa, a čika Mesić će ga uz kavu pitat voli li više pogled na parkiralište ili zelenu zonu pretvorenu u bespravnu gradnju...
Pošteno!
Post je objavljen 23.03.2006. u 11:43 sati.