Tko se sjeća vremena prije 10-tak godina taj zna da se nekada mineralna voda prodavala samo za gemište. Imali smo Jamničku, Radensku i Donat (koji realno niti ne spada u ovu kategoriju voda o kojima će biti riječi). Danas na policama dućana imamo desetke raznih vrsta mineralnih voda, a ponajviše se kupuju ona koje «nemaju mjehuriće». Današnji je Hrvat postao toliki snob da niti vodu neće piti iz slavine, već mu za to treba ambalaža koja zadovoljava njegove malograđanske norme. Ako netko nije znao, mineralna voda je svaka voda osim kišnice (destilirane vode). Svojstvo mineralne vode je to da u sebi ima otopljene minerale (Mg, Ca, Na …) koji u vodi disociraju na ione, i to je ono što piše: «Kationi i Anioni». Ono što većina ljudi ne zna je to da te ione sadrži i «obična» voda iz slavine. Prije godinu dana ispitivanja su utvrdila da je većina flaširane vode punjena upravo iz slavine, točnije samo njih šest je bilo iz izvora. Dakle, samo flaširanje vode u ambalažu od 50 lipa građani plaćaju 5 Kuna. Najnovije istraživanje pokazalo je opet da se flaširane vode ne razlikuju od one iz slavine. Pitam se samo jesmo li takvi snobovi i trend-manijaci da u državi koja spada među tri europske države koje su najbogatije pitkom vodom, mi ne želimo piti vodu iz slavine? Znači li to da ako Francuzi i Njemci, koji su prljavom industrijskom revolucijom devastirali svoju prirodu, piju flaširanu, da je moramo piti i mi? Jesmo li svjesni da se u jednoj Njemačkoj u flašama prodaje voda kakva je u našem javnom vodovodu, zato što voda iz tamošnjeg vodovoda nije za piće? Jesmo li svjesni da Švabe nikada ne bi kupovali vodu u flaši kada bi imali prirodnu vodu kao mi? Imamo li mi uopće svoje Ja, kad nije u pitanju 1945.? Prije 25 godina čitao sam strip sa Pajom Patkom u kojem se on razbolio od reklama i shvaćao ih je kao zapovjedi – danas je očito ta bolest poprimila razmjere pandemije!
Post je objavljen 23.03.2006. u 09:50 sati.