E, da, evo me, malo sam tu pa me nema... Ma strka, zbrka u životu, posao, vozački, već sam zaboravila što je to slobodno vrijeme... Ne sječam se kad sam zadnji put popila negdje u gradu kavu-ma užas...
Isto sam kao i vrijeme... Kak radim, skužila sam u biti sada kakvi su ljudi i kakvih ljudi ima (iako sam to već znala, al nisam imala doticaja toliko s tim), od neljubaznih do sporo kužećih...:) Uglavnom užas... I sad mi je jasno u kakvoj državi živimo, mislim znala sam to i prije, ali nisam vidjela... Totalke je sve nepravedno i to me ubija u ovom poslu, oni koji imaju dosta i previše imaju pravo na još više, tj. sve mogu dobiti, a oni koji nemaju i kojima treba oni mogu umrijeti, a da im nitko neće pomoći i neće se zauzeti za njih... Uglavnom užas, na neke stvari nemam riječi,a svašta moram gledati, slušati, trpiti i vrijeđanja,a ja moram samo šutiti, smiješkati se, jer starnka je uvijek u pravu, ma vraga je u pravu uvijek... Ili recimo, državne ustanove poput bolnice, ako nemaš vezu ili nisi tajkun možeš umrijeti, a to je živa istina...
A gdje je Hipokratova zakletva :
« Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obaveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća poštovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavaću ih bez ugovora i bez plate. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svakom drugom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učiću i đake koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odrediću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitiću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za njega dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operisati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radiću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a posebno zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svom poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjeću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.» Toga, nema, e užas, stvarno, za nevjerojatno...
E TO JE DANAŠNJA DRŽAVA...
Eto pozdrav svima koji me čitaju... Čujemo se uskoro...:)
Post je objavljen 23.03.2006. u 09:33 sati.